Prvo bi želio pohvaliti Tribinu Hr i zaželiti joj dugogodišnje uspješno djelovanje jer je ovako nešto bilo neophodno i prije za nas ljubitelje najvažnije sporedne stvari na svijetu.A sad da se ukratko osvrnem na temu koja je zapravo sastavni dio mog života i to svakim danom a ne samo vikendom.Za Hajduk navijam od kada znam za sebe ali aktivno ga pratim već punih 18 g. Kada kažem aktivno znači gdje je hajduk tu sam i ja mada i sam polako posustajem jer godine čine svoje ali ne toliko koliko ova situacija u klubu, našem nogometu i već sada teži vid pesimizma da će ipak u dogledno vrijeme biti bolje.Nebi sada pojedinačno o našim skupinama jer nebi mogao biti objektivan ali slažem se sa kolegom koji je rekao da bez nas kako vi kažete ultrasa ova liga bi bila u rangu nekog seoskog susreta da se nitko ne uvrijedi.Ipak htio bi se osvrnuti na nešto drugo.Masu puta sam na raznim portalima pročitao isto tako razne komentare pojedinaca koji očito pojma nemaju o ovom našem (navijačkom) svijetu u stilu.. sve to treba ovo ili ono, zatvoriti, protjerati i slične nebuloze.Isto to sam vidio i kod pojedinih novinara, sociologa itd koji kritiziraju i vode raspravu da bi konstatirali da se tu radi o " navijačima torcide "? ili slično.. Užasno me smeta što takvi ljudi ulaze u rasprave o kojima neznaju ništa ili jako malo.Meni npr nikad nije palo na pamet da uđem u raspravu o umjetnosti, politici ili glazbi ne iz razloga što me neka vijest ne zanima već iz razloga što nisam kompetentan da govorim o tome.Naravno da imam svoje mišljenje o raznim temama ali to zadržim za sebe.Mišljenja da smo svi mi koji nosimo šal oko vrata samo obične propalice društva koje nemaju pametnijeg posla me vrijeđaju kao i mnoge druge vjerujem.Sa svojim klubom sam proputovao više svijeta nego mnogi koji tako razmišljaju o nama.Bio na mjestima koja oni na karti neznaju naći (zimbru, Moldavija), doživio i prošao ono što neki mogu samo i sanjati a sve to iz čiste ljubavi prema klubu a ne radi neke koristi kako nam često impliciraju pojedini dušebrižnici.Ne, mi sami sebi nesmijemo biti svrha i klub je uvijek iznad svega pa i moje grupe ali činjenica je da zbog mene i meni sličnih nevažno o kojoj grupi se radi naši klubovi su još uvijek " veliki " i za nas će oni uvijek biti veliki bez obzira na sve.Ja osobno nisam huligan ali svi smo mi potencijalni " huligani " u određenoj situaciji ali to nemože biti shvatljivo ljudima koji nepoznaju ovaj đir.Svaka medalja ima dvije strane i ništa nije samo crno ili bijelo.Ja cijenim i one kako vi kažete obične navijače jer i oni su platili ulaznicu ali kad je najteže i gdje nitko neželi ići tu smo mi i svima njima je drago kad na tv vide da ni tamo negdje daleko njihov klub nije sam ali se samo rijetki upitaju koliko volje, truda, odricanja pa i novaca iziskuje takva ljubav.Većina od svega upamti neku bengalku na terenu ili sukob sa nekom protivničkom grupom i naravno to osudi bez da bi se zapitali što je bio povod.Možda sam odlutao sa teme ali poanta je da su u današnjoj situaciji ultrasi krivi za sve crnilo u našem nogometu i da mi sve kočimo a duboko u sebi i ti takvi koji to govore znaju da smo mi jedina prava konstanta bilo kojeg kluba iz prostog razloga sve se mijenja, i uprave, i predsjednici i igrači samo ljubav prema svom klubu je vječna.