nakon nekih mjesec dana shvatih da moram ili naprijed ili nazad rekla suprugu da upisujem faks, da mjenjam posao i da počinjem živjeti svoj dio života, bilo je u početku teško, ali je išlo mic po mic, onda je uletio ljubač prvi put, svojimpiskaranjima dizao mi moral, davao snagu... otkriče mojeg supruga o piskaranju, razgovori, pretnje šeme svih vrsta i nestanak ljubača sa riječima " moram spasiti brak i obitelj " i jebealo se svima kako sam ja ljubač je spašavao sebe nestankom kao i sada, suprug je i dalje nastavio svoj život, a ja odletala do doktorice i rekla, daj mi neki antisdepresiv, nemama ni volje ni vremana pričati sa psihičima, moram se srediti i krenuti dalje i jesam sredih se, krenuh dalje i zamisli suprugu 0 ovako lijepa, pametna simpatična interesantija, možemo sve priče, izleti, planinarenje, bicikli, kino, kazalište, više nije niš dosadno i glupo, ali ja sam postala svoja, toliko svoja da volim i svoju sobu i tada se pojavio ljubač, " samo da pitam je si li ok? " i ponovo 10 mjeseci sa njim i zašto smo stali, zbog možda minorne svađe, ali za mene VELIKE, nije nikada pitao što je bilo i kako je bilo - našo se uvređen jer mu ja nisam sve odmah izdeklamirala, pa budalo, kada sam željla nisi htio slušati, nije mi vjerovao do kraja i nije bio tu sebi je bio prvi, i ok. razgovori i rasprave i neko back up navodno prijateljstvo u daljoj budučnosti, ma moš si misliti BUCK UP faker frendica.