Odlazak u mirovinu nisam dramatizirao, ali smetalo mi je ono što je poslije uslijedilo, a što je bilo nenapisano " Ne smije mu se dati da nešto radi " Rekao sam dobro, kao dijete naučio sam sve raditi, kao i svi u mojoj obitelji, vraćam se svom iskonu, i počeo sam saditi masline, mandarine, lozu..., odlaziti prijateljima koji su me zvali u Ameriku, Koreju...

Ne možemo sve što postoji: i Božje i ljudsko, crkveno i profano, propisano i nenapisano baš sve, prilagoditi samo sebi i svojim prohtjevima.

Kada bi samo jednom imao dovoljno upornosti i odvažnosti smireno pročitati do kraja nenapisano otkrio bi svašta nešto... jačinu, nakupljenu maštu i onu ljepljivost koja se prostire brežuljcima

Napadati i pljuvati, prozivati one koji su dali plusiće, izmišljati i podmetati nešto što nigdje ne piše njegov je specijalitet. ono što nigdje ne piše svoji svingingovim očima 45 lines čita između redaka, podmeće nenapisano.

Iako u izvještaju nema detalja o tome kako je Horvatinčić gliserom usmrtio talijanski bračni par, čitatelji vizualiziraju novinarski opis i vide nenapisano I

Njegova zadnja knjiga objavljena je u povezanosti s Europskom godinom kreativnosti i inovativnosti 2009 i nosi naslov " Čitajući Nenapisano: poetika kontemplativnog istraživanja u waldorfskoj školi ", Reading the Unwritten: the poetics of contemplative inquiry in the Waldorf School. (Uskoro će knjiga izaći iz tiska.)

Undan on: " E Tolstoje, Tolstoje, shto si mora bash to, shto nisi ostavijo shtogot nenapisano "

Ž eljela sam prije nekog vremena napisati nešto na tu temu, ali tada me druge obveze smetoše, inspiracija nestade i ostade nenapisano.

To svjedočanstvo i u Europi nose, podsvijesno i nenapisano, duboko u srcu genearcije koje su prošle, pa i ona koja danas živi.

Sve u svemu, još se jednom potvrđuje teza da je u hrvatskim zakonima ono nenapisano daleko bitnije od svega napisanog.

U svakom slučaju pozdravljam crnog bombardera koji je otkrio nenapisano (hrabrost 17.01.2009., 12:34:14)

A ja bih dodao - možda i previše angažiran izvan književnosti, jer na osnovi pročitanoga tek se naslućuje što je sve ostalo nenapisano, jedva zamišljeno, (niti) skicirano...

Nego vratimo se Perkoviću i zadnjem sjedištu automobila na kojem su o bespućima povijesne zbiljnosti, ali i hrvatske sadašnjosti i budućnosti, brinula dvojica odličnika, Franjo Tuđman i Ivan Aralica: kako bi doista izgledalo to nenapisano poglavlje o njemu?

Jer, dobili smo knjigu prema kojoj možemo imati itekako aktivan čitateljski i kritičarski odnos, putopisnu knjigu koja manje poučava, a više provocira, knjigu u kojoj je jednako važno i ono napisano - i ono nenapisano.

@arkaj.. podmornica plove brže pod vodom jer nije jednakvo izoblikovana kao brodovi koji imaju " rez " u premcu da seču vodu i tako brže plove.. a podmornica nema jer je napravena za plovbu pod vodu.. zato ide brže ako je pod vodu.. @glory to the slavs.. u pravu si, to je svima jasno, Rusija nema ni 1/50 proračuna od UK/USA/ZION-a,... a da su stvari još gore, mislim da nema rusija ni kina jaja da bi odgovorili na konvencialni napad nad njih sa nuklearnim oružjem.. sjetimo se 2. svetskog rata, i njemci in britanci pa i rusi imali su tehnologiju da bi se bili sa kemijskim oružjem, plinovima itd.. a nisu.. po 1. sv. ratu nenapisano pravilo je bilo da je to oružje previše destruktivno pa se neče služiti.. i to zamislite britance pa njemce koji su ubivali na iljade civila po londonu, berlinu sa bombarderima in nijedan nije se osudio upotrebiti kemijsko oružje.. zato postoji šansa da rusija neče upotrebiti nuklearno oružje ako nije napadnuta sa nuklearnim orožjem.. a UKUSA ima mnogo veču konvencialnu vojsku pa ako ostane na takvoj razini vojna onda rusija gubi odmah.. ako je udar još subtilniji (oružanje muslimana na kavkazu itd) onda je još težije uzvratiti zapadu.. prikaži cijeli komentar

Toliko tema će sada ostati neobrađeno, toliko članaka nenapisano.

Prije sam bez ikakve žurbe komentirao, tek dopuniti nešto nenapisano.

Osobito Platonovo ' ' nenapisano učenje ' ' koje jest zasnovano na dva počela nema veze s tim pojedonstavnjenim dihotomijama.

svaki dan je poseban rekli bi neki. istina... istina. no problem je to sto mi to ne kuzimo. ne razumimo. apsolutno ne kapimo. a eto ni ja iako o tome govorim. meni se zivot prakticki svodi na prezivljavanje od ponedjeljka do petka i zivljenje subotom i nedjeljom. a di je uzivanje, ispunjavanje dana, kvaliteta vremena, carpe diem? mda. to vam je na blagdane. mozda je to u nama tako da nas obveze cine imunim na zadovoljstvo i nekakvu srecu ali ovo vise ne ide. kad se sjetim bozicnih blagdana vrijeme sam koristila do maximuma. skoro mi nijedna minuta nije prosla na bez veze. sve je bilo nenapisano planirano. a sada. tjedno. rad, jelo, rad, spavanje. eventualno ukradem sat na internetu ali nema vremena za piknike, setnje, filmove, knjige, trcanje. ili mozda nema volje? mozda se ja cisto sad ispricavam na svojoj lijenosti i na tome sto uvijek trazim drugog krivca kad se radi o meni no shvatih da mi tjedni dani nisu posebni. svi izgledaju monotono nema neke razlike... a bas bi tila. onako. da jedan dan ima nesto po cemu cu ga pamtiti. nesto dobro naravno. cisti uzitak i opet onaj mali detaljcic za uspomenu. kako da promijenis vec ustaljeni rezim tjednog prezivljavanja? kako da promijenis naviku? evo recimo svi kazu idemo na izlet-vikend. idemo na veceru-vikend. malo paznje sebi-vikend. a opet ne prodje cijeli vikend na tom. nego mali dio. zapravo to mozemo i samim tjednim/radnim danom obaviti. ali nasa svijest nam u neku ruku diktira da nema zabave tjedno. da je to radni dan. a bice da je onima koji imaju posao koji vole i radni dan kao vikend....

Da rasporedim po vremenu pa postujem po malo ne valja, zaturiće se u sećanju, ostaće nenapisano i nedorečeno.

Građa i bilješke za nenapisano poglavlje romana Vježbanje života Nedjeljka Fabrija

Od drugog dijela romana i od drugog dijela Hrvojeva života dijeli nas nenapisano poglavlje u kojem se dogodio rat.

No, dramski uradak Poligraf u realizaciji nije dosegnuo slojevitost idejne strukture, ostao je više na razini svojevrsne scenske skice iskazane fragmentarnom dramaturgijom, u kojoj je mnogo toga, vjerojatno dijelom i namjerno, prisutno samo u naznakama, skriveno iza riječi, nenapisano.

Kaže se da je ljepota poezije u onome što je nenapisano, u mislima čitatelja koji mašta o onome što je pjesnik napisao.

Reklo bi se da o Stepincu nema više ništa nepoznato i nenapisano, ali upravo pri spomenu spašavanja i zauzimanja za Židove u Drugom svjetskom ratu jedna od najvećih priča nije do kraja obasjana svijetlom istine onako kako to zaslužuje.

Ocrtani ljudi odviše su obični, njihovi susreti slučajni, sukobi sitni ⠀ fabula čini se da je tek prolog djela koje je ostalo nenapisano.

Ljut sam i derem nenapisano pismo: što li me moj jaran laže.

Središnji odlomak Ne možeš ti tu ništa duži je od cijelog ostatka priče, što smrdi na pamflet ili nenapisano pismo...

Sve ono neizgovoreno, nenapisano, nepodijeljeno, neostvareno, nedočekano ono što je spadalo u budućnost koja se, eto, nikada neće dogoditi.

Zdravo moji cyber prijatelji.Nije me bilo a dal će me biti, biti će, samo će ovisiti o mojoj mašti i volji, koliko će ih postova ostat nenapisano ovisi malo i o vama.Nije da brojim komentare, niti tražim interpretaciju mog posta, al jedno helou, bi mi dao povoda za istomišljenicima, s onima u istoj banani, onih koji daju dobar savijet, dobro došli na blog. Eto ostadoh i bez zadnjeg potomka naše kujice.Nisam popuštao mjesec dana, al eto ipak su me na kraju uhvatili u zamku i morao sam je predati.Pošto još ne radim (novim pridošlima: tako mi je stalno jer ja sam najveća svijetska pegula što se posla tiće), da ne želim da radim, to bi poprimalo oblik neradnika, ali ja želim raditi i nitko mi ne pruža šansu.Zašto se to zlo koje i nije baš takvo veliko zlo obrušilo na mene.Zato najmlađi psić svako jutro me budi definitivnim skakanjem na krevet i dobro me umije, pa hoću neću moram iz kreveta.Moram se odviknuti od puno spavanja.Prisilit samog sebe da sedam sati spavanja je dovoljno i najšljakerimaJapsa, težak rastanak, pa ga svako jutro šećem po parku i sakupljam njihove ostatke koja se jednostavnim jezikom kaže: " govna ". Ljubav.Tu je i nije se makla, prolaze mjeseci a mi starimo zajedno.Zar to tako mora biti.Ne, nemojte krivo shvatiti, ne žalim se na partnera (on je još jedino što valja). Danas sam recimo sjebao svu moju trudnju da nebi zapalio ni kauč, ni fotelju, ma ništa čovječe.... a što nije baš ta karma čopila mene.Ostavio sam cigaretu na 2 minute (do wc i nazad), a cigareta je spala iz pepeljare i spalila tj napravila rupu u krevetu.Kakav je to znak: " da sam opasan za okolinu ". U kavez s njim.Znam, znam da bi puno njih voljelo takvu odluku vrhovnog nam suda.Sad se zajebavam, al kad se M. vrati doma sigurno če mi očitati bukvicu ili će šutiti ko zaliven, što meni pada još gore.Bili smo na moru i planiramo izlet.Slike i obavijesti budu slijedili naknadno.Valjda sada kad sam opet nekako počeo ispunjavati ove stranice, brijem da ču češće, ali žešće.Znam da duge tekstove rijetko ko pročita do kraja, ali onda nije skontao bit tog napisanog.A ne, ja na čitanje ne silim nikog.Uostalom ima u arhivi dobrih fotki.... tko voli nek izvoli a ja vodim psića u šetnju.............................