Sudeci po nama, opis bi moguce bio - smrde im noge, znojni, umorni, siromasni, prljavi, kopaju nos, imaju iscaseno rame, neobrijani...

I ovdje su turbo-nacionalisti uglavnom neobrijani, nekulturni i skloni psovanju i tučnjavi.

Svi neobrijani, kratko ošišani, polugoli, a nekoji posve goli.

Imali su oznake MOS, trake oko glave, bili neobrijani.

Na susjednim stolovima bijahu trgovci marve, svi ugojeni, crveni, s teškim, srebrnim ili zlatnim lancima preko crnih prsluka; Bošnjaci s fesovima ili zapeškireni; tri, četiri domaća seljaka i napokon Srbi iz Macedonije, pilari, visoki, koštunjavi, većinom neobrijani i u slabim, iznošenim odijelima.

Ono što je počelo kao strip na tragu klasičnih hollywoodskih vestern filmova, vrlo brzo se pretvorilo u nešto sasvim novo, i pod utjecajem novih kinematografskih strujanja poput japanskog filma, špageti vesterna i američkog revizionističkog vesterna Blueberry je postao neobrijani, cinični junak upleten u mutne političke igre.

Strasno, koji debil.... da je bar bio solo, nebi mu ni pendrek pomogo patuljak neobrijani.

Ne znam za ostatak Hrvatske ali moji sugrađani sigurno primjećuju kako se naš dragi, neobrijani gradonačelnik sve više i više pretvara u Bandića.

No, iako je izjava ispravno protumačena od njegovih šefova, Ahmadinedžad se i dalje šeće po svijetu kao slon u porculanskoj radnji, kao neobrijani Bush bez kravate koji iza sebe ima 90 puta manju ekonomiju.

Tako smo u to vreme svaki dan imali jedan sloj ludila, pa novi sloj mržnje, pa onda dođe Milijana Baletić sa crnogorskog ratišta, pornografija u krvi, utegnuta, sise, Crnogorci neobrijani, oznojani, gađaju Dubrovnik, neki brodovi, ljuljaju neko tele...

S kolodvora hrvatskih gradova, ispraćeni Fabijanom, Žankom, Thompsonom i ostalim muzičkim željama šire obitelji, otići će zbunjeni dječaci, da bi pred sljedeće proljeće u zagrljaj uplakanim majkama stigli neobrijani gelipteri važnih izraza lica, posljednji naraštaj čuvara vojničkih mitova.

Ukoliko budete obučeni u neke zastarjele komade odjeće, bez iti malo ukusa za modu te ste neobrijani vjerojatno ćete privući pozornost ali ne onu koju tražite.

Nakon odrađenih nekoliko tjedana tečaja hvatate se posla i svoje fotografije na kojima ste bez šminke, rupičastog lica, puni celulita, neobrijani u samo nekoliko klikova mišem pretvarate u fotografije dostojne objave u nekom od popularnih časopisa.

Vrlo živopisni su vozači redovito u kratkim hlačama i sandalama, raskopčani, neobrijani i uvijek spremni za svađu.

Rezultati istraživanja u kojem su sudjelovale Britanke u dobi između 18 i 44 godine, objašnjavaju i privlačnost muškaraca kao što su George Clooney i Brad Pitt koji godinama održavaju svoj neobrijani izgled.

Bez vode za piće i osobnu higijenu, neobrijani, s modricama, ruke natekle, izranjavane od pritegnute žice...

Uvijek iste face po tim mitinzima: krnjavi, neobrijani, široko razmaknutih očiju i izrazito niska čela.

Prije " Armije " neobrijani " bunđija ", poslije SMB drila uzoran obiteljski čovjek, koji je, istina, nastavio mijenjati svijet drugačijim načinom i sredstvima.

Možemo biti neuredni, raščupani, neobrijani, zgužvani, možemo nositi odjeću godinama i izgledati casual, ne moramo paziti na bore, ne moramo bojati kose, ne moramo voskom skidati dlake s prsa i nogu, ne moramo znati koji omekšivač bolje miriši, i koji prašak bolje pere veš, i ne moramo brinuti o kamencu u kupaoni iako zapišamo i dasku i pločice.

Oni izgledaju upravo onako kako ih zamišlja neki Zagorac ili Slavonac, tj. imaju prugaste mornarske majice, hlače od " trliša ", opaljeni su suncem, malo neobrijani, a mreža koju premeću je posebna priča s obzirom na to da je po veličini više prikladna koćarici od 50 tona nego ovakvim barčicama.

Zašto mi ne vjeruješ reče, a pogled mu se zamuti i jedna suza otkinu se niz neobrijani obraz.

U uzornom štivu, za mene, najkasnije do petnaeste stranice mora se pojaviti najmanje jedan leš, kraj kojega će, podižući malo nogavice da ih ne umrlja u lokvi krvi, zamišljeno čučnuti glavni junak priče, jedan cinični, neobrijani kurvin sin, a u naravi drag i osjećajan muškarac, koji je neobično pronicljiv, barem dok je trijezan, i

Ne volim putovati Hrvatskom, u istome pronalaziti različito, ja sam pjesnik, svugdje čiste, blistavo ružno izlivene biste, tako sam i ja odgojen, ne mogu se oteti lošim stihovima, pogrešnim zaključcima, transparentnim skulpturama, pohlepnom postojanju bezveze, vjeronauku poslije mise, uspješnom mesaru za pultom, kvartu bez ikakve fizionomije, djelovanju svega televizijskog, o čemu lažu reklame, a čega ima, zubobolji koja neće proći, kamencu koji se neće oljuštiti, prometnom policajcu koji nikad neće pročitati knjigu, županijskom sucu koji će pročitati devet loših knjiga, jednu od svoga prethodnika, jednu od lažnog iscjelitelja, jednu od pokojnog predsjednika, jednu o uzgoju kućnog bilja, jednu o odgoju djece, jednu o globalnoj zavjeri, jednu o jedinoj istini, jednu od slavnog humorista i jednu o postojanju Boga, ne volim putovati, ja sam umjetnik u svojoj zemlji, ona ne poznaje mene niti ja poznajem nju, prolazim kroz neprijateljski teritorij svoje domovine, iskoristio sam ga za svoje ekspedicije, koje me lišavaju svakonevnog života, koje me prevode u trubadura kakav objektivno ne može umrijeti, putujem unutar klaustrofobičnog hrvatskog želuca, neobičnog je oblika, kao u kakvog mesoždera a preživača, na svim se strateškim mjestima okreću jaganjci na žaru, nedjeljom poslije mise nogomet se igra, navečer selo ostalo u mraku, na cesti pregažena mačka, spodoba u crnini gura bicikl, svjetlo pred gostionicom, unutra neobrijani gosti, pijani i bez mozga, gledaju Hrvatsku televiziju, tornjevi crkveni označavaju središte ama baš svakog grada na kontinentu, po neugodno usitnjenim poljima starci, male obitelji ispred trgovačkih centara, kockasti domovi zdravlja i čempresi iza njih, u kojima čuči smrt ili makar zubobolja, koja ne prolazi lako, dugotrajna i glupa, ćurliću besmisleni gradići u Panoniji, gdje se političari kote kao voluharice, pijani dječaci odvoze u smrt očeve automobile, iza kojih ostaje dug jednoj austrijskoj banci, troškovi pogreba, krvave oči žene koja te mrzi, putujemo dalje, tv emisijom još od naših djedova, u naše lažne urbane oaze, gdje okruglasti Slaveni nespretno repaju, na tom nemogućem jeziku, gdje sva djeca pod milim bogom izgledaju isto, bogata kao bogataši a siromašna kao siromasi, prokleti mobiteli i pakao sportskih kladionica, začarani ljudi, žmirkaju svjetla u sjevernim kotlinama, koje su premrežili jauci kotlinskih radijskih postaja, gdje se slave krstitke i pušta nasilna glazba po željama, gdje mladost tone u džem skuhan od predrasuda i laži, gdje u naše dosadne živote ulazi reklama za deterdžent, treba oprati sve muške, sve ženske i sve dječje gaće, namirisat će ih, pomirisati medo iz reklame, naši u školi odlikaši samouvjereno prepisuju ponižavajuće slabe stihove nacionalne himne, u Metropoli obavijenoj maglom solariji rade i u ponoć, u njima prodaju svjetlo krasne, visoke i tupe svećenice, a sve su ulične kurve i dalje stare, pohabane Ciganke, smrde preskupa parkirna mjesta ispred preskupih hotela, studenti zabarikadirani u minijaturne sobe uz rijeku, koji ne poznaju Metropolu dalje od Save i koji žure dalje, Metropola pod kontrolom gangsta-političara za nekretnine, iza zavoja Pokuplje i Lika, slikovita polja, planine i šume, gdje su još prije desetak godina žive babe vojnici nabijali na kolac, gdje se sad razvija seoski turizam, sve se više pažnje pridaje ekologiji, pa možda na jugozapad, u Istru, blato u autokampovima, i ondje građevinska mafija, Titov papagaj i duboke jame pune kostura, na Kvarneru plova izumirućih dupina, naftna industrija koju je za dobar honorar opjevao najugledniji riječki romanopisac, ili možda na jugoistok, u Dalmaciju, gdje more žderu ludi turistički kapaciteti, nervozne ruke konobara, picerije i kampaneli, kanalizacijske cjevčice daju infuziju zaljevu koji čeka da ga uplovi najveći putnički brod na svijetu, dubrovačka jezgra jajna je stanica pokvarenog sadržaja, koja se nada onom najodlučnijem prodoru krupnog kapitala, brzo ćemo napustiti taj grad, Hrvatska je neugodno uska gledana odozgo iz aviona, kao da nema dovoljno zraka nad njom, sastoji se od nekoliko slijepih ulica, u njima vreba javno mišljenje, najglasniji su gadovi i luđaci, ako ne lažeš nisi moćan, domaćice rado vješaju tegle s cvijećem na balkone, bogati gazde podižu vile, betonske lavove, volte, pod njima tuku svoje ženke domaćice, kurve jebu u hotelu, kod obližnjeg gazde, kojem čestitaju Božić, Tuđman i križ na zidu njegove kancelarije, u provinciji žene šute, u Metropoli ih nitko neće, tu je život beznačajan izvan medija, za koje potplaćene dirinče plavuše iz vica i nevidljivi tv osvjetljivači čija sperma redovito završava u offu, u suhom mraku besmisleno rashodovane scenografije.

Juventusovi igrači skoro svi imaju bradu ili su neobrijani očito je neki špurijus oli besa u điru valjda dok se ne plasiramo u osminufinala

Netko bradu od tri dana smatra vrlo muževnom i seksi, ali kada neobrijani muškarac u žaru strasti pokušava ljubiti, ujedno i grebe žensko lice ili dijelove tijela, što dovodi do iritacije.

Tome šta ga je udrija triba uzet licencu i zabranit mu se bavit taxi djelatnošču, Kakvi su taxiji i vozači u Splitu bože te sačuvaj, najprije bi se ti taxsisti tribali prije nego šta sidu u auto otuširat, obrijat i obuč čistu robu, meni je muka Splitski taxista neuredni, neobrijani, masni, smrde po duvanu i znoju to je sramota ovog grada a vidi se na kojon in je stupnju civilizacija iz grupe opalit gradskog viječnika u leđa šta nije sta isprid njega pa mu opalija triščetinu a ne sa leđa i onda uteč, ova gesta govori sve o taxistima grada splita. fuj gade mi se

Mislimo, mi Balkanke, samo naši pijani, smrdljivi, prljavi, čisti, oprani, neobrijani, izbrijani, divlji, pitomi Balkanci razbijaju ženske lubanje?

Naime, iako Palarić, kad je spominjao pravo glasa pametnih šesnaestogodišnjaka u usporedbi s 85 - godišnjim pijancima, ni riječju nije spomenuo niti jedno ime, jer je ovo bila samo usporedba u kojem smislu se može promatrati nečije pravo glasa, podbuhli i neobrijani novinar Novog Lista Branko Mijić usudio se u skupinu 85 - godišnjih pijanaca svrstati takve veličine kakve su pokojni akademik Ivan Supek i pjesnik Dragutin Tadijanović.

Bio je to vrlo dobar televizor, ipak pomisli Boris. Hoćemo sad veš-mašinu? pitao je visoki neobrijani. Hoćemo rekao je onaj u traperu. Idemo rekao je Boris.

Onaj zgodni neobrijani grubi dodir poljupca, jutarnje otresito mumljanje prije izvlačenja iz kreveta, i njegov topli miris ispod pokrivača, sati provedeni igrajući glupu videoigricu za kompjuterom, i ono njegovo dosadno češkanje po leđima...:) zaista su male stvari najvažnije...