Sekciju bolesnika liječenih od leukemija i sličnih neoplazmi te Sekciju roditelja djece oboljelih od zloćudnih bolesti.

U Republici Hrvatskoj se rak maternice također nalazi na trećem mjestu po učestalosti sijela raka u ženske populacije (25,9/100000). (1,2) Prema Registru za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2005. godinu u Hrvatskoj je učestalost raka maternice u ženske populacije 36,6/100000, cerviksa 13,8/100000, tijela (endometrija) maternice 20,6/100000 i maternice nespecifično 2,2/100000. (3) Postoje regionalne razlike po županijama u učestalosti karcinoma in situ vrata maternice, najveća je u Šibensko-kninskoj (84,2/100 000), najmanja u Požeško-slavonskoj (2,3/100 000), dok je u Virovitičko-podravskoj županiji 12,4/100 000, a tijela maternice najveća u Varaždinskoj županiji (35,8/100000), najmanja u Vukovarsko-srijemskoj (11,3/100000), a u našoj je županiji 16,6/100000). (4,5) Nacionalni program primarne prevencije raka vrata maternice obuhvaća pravodobno i kontinuirano zdravstveno prosvjećivanje prije početka spolnog života, dok je sekundarna prevencija pronalaženje bolest u ranom stadiju razvoja što nam omogućuje citodijagnostika vrata maternice, kao metoda probira. (6) U Hrvatskoj ne postoji nacionalni program probira, već samo prijedlog o početku citološkog probira od 15. godine života i trogodišnjem razmaku između probira. (7) Pozitivnim citološkim nalazom vrata maternice smatra se nalaz bilo kojeg stupnja citološki abnormalnih skvamoznih (pločastih) i glandularnih (cilindričnih) stanica ili drugih malignih neoplazmi.

Ta stanja uključuju sindrom stečenog nedostatka imuniteta (AIDS), jatrogenu imunosupresiju povezanu s presađivanjem organa ili kemoterapiju neoplazmi.

Papilarni rak štitne žlijezde je najčešći rak štitne žlijezde te čini oko 60 - 70 % svih malignih neoplazmi štitne žlijezde.

Kirurško liječenje hospitaliziranih bolesnika provodi se u svrhu liječenja kroničnih upalnih bolesti i neoplazmi nosnih i paranazalnih šupljina, te rekonstruktivnih zahvata.

Folikularni rak štitne žlijezde čini oko 15 % malignih neoplazmi štitne žlijezde, a češći je u starijih osoba i žena te u područjima endemske gušavosti.

Postoje i rijetki nasljedni sindromi s povećanim rizikom za nastanak tumora kosti, kao Li-Fraumeni sindrom (nasljedna genska mutacija s povećanim rizikom za razvoj više neoplazmi, osobito raka dojke, raka nadbubrežne žlijezde, tumora mozga, akutne leukemije i sarkoma mekih tkiva) i hereditarni retinoblastom (genska mutacija odgovorna za nastanak tumora mrežnice oka).

dostatan dokaz karcinogenosti: utvrđena je uzročno-posljedična veza između tvari i povećane pojavnosti zloćudnih neoplazmi ili odgovarajuće kombinacije dobroćudnih i zloćudnih neoplazmi kod (a) dviju ili više vrsta životinja ili (b) u dva ili više nezavisnih istraživanja na jednoj vrsti koja su provedena u različito vrijeme ili u različitim laboratorijima ili u skladu s različitim protokolima.

Jedno istraživanje na jednoj vrsti i spolu može se smatrati dostatnim dokazom karcinogenosti u slučaju pojave malignih neoplazmi neuobičajenoga stupnja s obzirom na pojavnost, mjesto, vrstu tumora ili dob kod prve pojave, ili ako se pronađe znatan broj tumora na različitim mjestima;

Prema svim procjenama broj potvrđenih karcinoma je daleko veći, ali obveza prijavljivanja malignih neoplazmi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koja proizlazi iz Godišnjeg plana statističkih aktivnosti Republike Hrvatske na žalost u Zagrebu nije postala rutinska procedura.

Procjene Svjetske zdravstvene organizacije ističu da je u muškaraca uz pušenje vezano 20 do 25 % smrti od bolesti srca i krvnih žila, 90 do 95 % smrtnosti od raka bronha i pluća i 45 do 50 % smrtnosti od ostalih malignih neoplazmi.

Za muškarce i žene ukupno procjenjuje se, da je oko 15 % smrti od bolesti srca i krvnih žila i 30 % smrti od malignih neoplazmi vezano uz pušenje.

Isti je slučaj i sa rakom prostate kod muškaraca, no naglasak je na neoplazmi dojke zato što se procjenjuje da je broj umrlih od ove bolesti znatno veći, ali su podaci nedostatni zbog relativno nekompletnog prijavljivanja ove bolesti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

sve vrste malignih neoplazmi, uključujući i leukemiju,

Ta pretraga osjetljiva je u diferencijaciji cisti i neoplazmi bubrega.

Pomor na 100.000 stanovnika u 2000. godini bio je: od kardiovaskularnih bolesti 610, a od neoplazmi 267. Od raka dojke oboljela je sredinom sedamdesetih godina jedna od 18 žena, sredinom devedesetih već jedna od 11. Od oboljelih od raka dojke umrlo ih je 37 %, a početkom sedamdesetih nešto manje od 50 %.

Cilj ovog rada bio je prikazati u kojoj mjeri sustav prijavljivanja malignih neoplazmi koji trenutno funkcionira u Županijskom zavodu može prikazati realno stanje na području Zagrebačke županije.

Prof Zimolo je objavio oko 150 radova iz infektologijske, kardiovaskularne, ginekološke i perinatološke patologije, a niz radova je epidemiološki usmjeren na osnovi patomorfološke dijagnostike i rane detekcije malignih neoplazmi, osobito karcinoma želuca i karcinoma cerviksa.

Neoplazma dojke kod žena u Županiji predstavlja 30 48 % svih neoplazmi

Cilj ovog istraživanja je utvrditi funkciju FOXP1 i FOXP3 proteina (gena) i definirati puteve u kojima sudjeluju u nastanku i razvoju B-staničnih neoplazmi te njihov međusobni odnos.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije kod muškaraca je uz pušenje vezano 90 - 95 % slučajeva smrtnosti od raka pluća i bronha, 45 - 50 % smrtnosti od ostalih malignih neoplazmi i 20 - 25 % smrti od bolesti srca i krvnih žila.

I kod muškaraca i žena se procjenjuje da je 15 % bolesti srca i krvnih žila te 30 % smrti od neoplazmi vezano uz pušenje (1, 2).

Liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nisu posebno motivirani na prijavljivanje malignih neoplazmi (ispunjavanje ili ispis papirnatih obrazaca), a informatizacija nije još provedena na način da uključuje zavode za javno zdravstvo.

Hemoblastoze (neoplastičke bolesti krvotvornog tkiva) predstavljaju jedan od najčešće korištenih modela u temeljnom i kliničkom istraživanju neoplazmi zbog relativno lake dostupnosti neoplastičkih stanica, tehnoloških mogućnosti njihove manipulacije i povoljnog terapijskog učinka.Temeljna opća hipoteza ovog projekta je da je istraživanjem kliničkog procesa moguće unaprijediti njegovu učinkovitost odabirom najprikladnije dijagnostike i terapije.

Thaller 14 navodi da je alkoholizam zacijelo najčešća bolest ovisnosti, a da među zdravstvenim problemima alkoholizam zauzima treće mjesto, odmah iza bolesti kardiovaskularnog sustava i malignih neoplazmi.

Najčešća četiri histološka tipa karcinoma pluća, koji čine 96 % svih primarnih neoplazmi pluća, su karcinom žljezdanih stanica, pločastih stanica, malih stanica i velikih stanica.

Sustav prijavljivanja oboljenja od malignih neoplazmi na području Zagrebačke županije ne prikazuje realnu sliku stanja jer je broj prijavljenih malignoma u 2007. godini upola manji o prosječnog broja prijavljenih ranijih godina.

Ovakvo stanje ukazuje na potrebu obveze prijavljivanja malignih neoplazmi u Županijski zavod iz barem još jednog izvora.

Tijekom godine svim liječnicima iz Županije odaslana je pismena obavijest o prijavljivanju malignih neoplazmi koje su otkrivene u 2007. godini pripadajućim higijensko-epidemiološkim odjelima.

Do 31. ožujka 2008. godine u ZZJZ Zagrebačke županije prijavljeno je ukupno 660 malignih neoplazmi otkrivenih u 2007. godini, a sve na obrascu JZ-NEO.