Oceanografski institut za istrazivanje tropskog mora, ronilacke platforme postavljene 60 m od obale... nigdje nikoga... miris neoprena, svlacionice, lockeri, placanje... xl odjela, petica, moze... camcem do platforme, kinezi ronioci u small odjelima, sa poznatim pogledima, preplanulim licima, more tece umjesto krvi... boce spremne, olova, peraje, maska... objasnjavanje rute, ponesto lovim od mandarinskog, ali dijalekt je prisutan, no nema veze ronilacki je jezik univerzalan... regulator u usta, ok i uron... ne trebam ni disati, divno opet pod vodom, odrzavanje balansa punjenjem i praznjenjem dijafragme za zaobilazenje koralja i zavlacenje u rupe, sarene ribe, cudnovate sa tisucu ruku... bubanj u usima, oceanski valovi valjaju jako... nisam potrosila niti par litara zraka a bili smo dolje oko uru... organizacija uhodana, nemamo nista sa pranjem opreme... a ceka nas i mototrokolicateta... teta vozi na dodanghai i nemoj mi se vise hvatat za te promotivne letke... more mi je u zilama... probala je jos uvalit i pokoji restoran po putu... e neces, vozi, bu jao.... sve zajedno sa svim tim voznjama ona je zaradila dvadeset juana a mi smo sretni odronjeni posli napunit zeluce u restoran po svom izboru, a bio je to ruski i bio je to dobar izbor... toliko za ovaj put... ronilacki pozdrav i nije zima dok je lav ili kako god to vec ide.... i