Ovaj Andjelko nije bas milosrdan, ubacio je sa ovim intervijuom koji je dao HKV-eu stofa za diskusiju i eleboraciju do sledeceg Uskrsa A posto je to meni previse ja cu se ograniciti na onaj prvi dio koji mi se cini najlaksi, ali u prvom redu najljepsi Andjelko tamo govori o rodnom zavicaju, o Zamosorju njegove Poljicke republike, govori o svojoj majci koja gubitak prvorodjenog sina kompenzira davanjem drugoga prvorodjenog takodjer Bogu?????.. koja vjera, koje povjerenje, koja zrtva, koja ljubav, koje herojstvo i velicina je to..?????? Pa zatim Andjelko prica o svojim skolskim danima, o sjemenistu, bogosloviji i prekrasnih deset godina njegovog tada mladog zivota.Skoro se u tim njegovim rijecima osjete mirisi njegovog djetinjsva, cuje se bezbrizni, vedri i neoptereceni glasni smijeh Andjelkov i njegovih prijetelja i prijeteljica, osjeti se radost zivota i njegovo slavljenje.Zatim dolaze prvi bliski susreti sa protivnikom, JNA i njeni sluznici, i onaj koji je to sve eminentno organizirao, necastivi osobno.Ali i tamo se Andjelko sjeca ljudskih bozanskih osobina i kod tih sluznika, jer i djavo bez bozanskog ne moze fukcionirati, te se posluzuje dobrim ljudima da dodje do snage i ciljeva koje za nas ljude znace smrt i propast.Zatim Andjelko spominje njemu bitne i drage ljude koji su ga osnazivali i poticali kao ponosnog mladomisnika, mladomisnika koji je htio u hipu svijet promjeniti i uciniti ga po volji Kristovoj i Bozijoj.Sve u svemu jako dojmljiv, osoban, lijep i slikovit opis Andjelkovog postajanja i bitovanja, njegovog zivotnog toka, zanimanja i poziva.