Evo me nakon dužeg vremena:)... Nemojte mi zamjerit al ovaj put sam stvarno se nauživala u tom međuvremenu nepisanja bloga:)... Naime, radi se o mom tjednom boravku u Zagrebu:)... Kako mi je bilo? Ukratko super

Ne želim se izvlačiti i pisati razloge svog nepisanja jer kako bi rekli moji starci: " Za sve se nađe vremena, samo se trebaš organizirati. " Još 4 tjedna i gotovo prvo polugodište.Možete li to vjerovati? Ja ne, ali ne žalim se.Treba mi odmor, a nadasve mojim krhkim živcima (razumijet će oni koji imaju " čast " polaziti SŠZČ ")...

Uvijek sam govorila da mi je blog razonoda, a ne obaveza, a opet nisam izdržala breme pritiska na mojim leđima zbog nepisanja...

Hej ljudi, I m back.Razlog moga nepisanja je to što mi je homebox bio na popravku, naime neki hakeri ili što već su meni jadnoj i ubogoj krali megabajte pa će mi ovoga mjeseca doći masni račun za internet, no nema veze.Što ima novo kod mene? Ne da mi se danas o tome pisati, jer pronašla sam puno zanimljiviju temu.Dakle danas pišem o o starogrčkoj pjesnikinji Sapfi i nemojte misliti da je dosadno jer žena je imala fakat zanimljiv život.Na njenu pjesmu sam naišla listajući čitanku i pjesma je stvarno predobra, osjećajna, iskrena, strastvena i još kada povučete paralelu s vremenom u kojem je živjela, stvarno fascinira.

... Da znam da nema isprike niti izlike zbog mog nepisanja... Istina... Uvijek se nađe tih 5 min da se napiše bar ponešto...... Nastojat ću nadoknaditi propušteno, a već sutra svima obećajem da ću od 15 h pa na dalje posjećivati vaše blogove i ostavljati makar mali trag...... Vratila sam se doma...

Još jednom se ispričavam zbog nepisanja postova, ali na komp. mi se uvalilo 150 i nešto nekih ludih virusa, spywarea i sl. gluposti koje nisam nikako mogao izbrisat, pa sam morao reinstalirati windowse, u čemu su mi pomogli sljedeći prijatelji: MARIO, JOSIP i SLAVEN, također blogeri.

Ne znam u čemu se krije razlog mog nepisanja.

Razlog nepisanja o toj temi nije tako optimističan, upravo suprotno: krajnje je zabrinjavajući.

Obzirom da su se izdogađale dosta bitne stvari u mom životu, a i one malo manje bitne sljedeća 2 - 3 posta posvetiti ću onom razdoblju od 5 mjeseci nepisanja. dakle...... ljeto je.... mjesec kolovoz... paklene vručine.... firma me šalje u Dubrovnik na 2 tjedna kako bi obučio nove djelatnike... hm.... dodatne dnevnice, malo odmora i besplatnog kupanja... hm.. moram priznati da nije zvučalo loše....

Po meni je pisanje poluinformacija, planova koji se mijenjaju, kalkukacija koje možda nisu točne i slično gore od nepisanja ničega.

I da, u ovom vremenu nepisanja, šokirala su me dva događaja, prvi je bio nalet onog šlepera na auto u tunelu, a drugi je ono kad je dečko s Raba izgubio nogu, a išao je na operaciju slijepog crijeva, tragično, zbilja tragično.

Dakle.. nakon dugo vremena nejavljanja i nepisanja na blogu, konačno sam uhvatila vremena.

Te se dvojbe tiču i jatovskih alternacija (npr. brežuljak ili brježuljak, vredniji ili vrjedniji, grešnik ili grješnik i sl.), i pisanja riječi stranoga podrijetla, posebice relacijskih pridjeva (npr. newyorški, njujorški ili možda newyorkški/newyorkski; leipziški, lajpciški ili, eventualno, leipzigski itd.), i pisanja ili nepisanja točke iza rednoga broja ako poslije oznake za takav broj dolazi kakav drugi interpunkcijski ili pravopisni znak, npr. (1899 - 1999) ili (1899. - 1999.), i primjene pravila o porabi interpunkcijskih znakova (ima npr. onih koji pišu zarez ispred svakog veznika te ili odvajaju zarezima gotovo svaku priložnu oznaku, posebice ako se nađe na početku (npr.

U tom fonemskom automatizmu, koji će Taras Kermauner poslije nazvati ludizmom ili lingvizmom, Quien se kao umjetnik art-bruta služi grubom jezičnom tvari i infantilnim sličicama: kakili su janjci male beke umrle su ptice male beke ave nive nane žene seke i kokoške jajke vijeke u vijeke Nakon duljega razdoblja nepisanja, Quien s pomoću impersonalne memorije lakoga stiha vraća u životni optok bezbrojna bezimena iskustva.

Bilo je sasvim udobno kao razlog nepisanja kriviti tempo kojim sam odrađivala dan za danom - kad je svaki radni dan 8, ne računajući ostalo - valjda je bilo lakse samo čitati, čitati i čitati.

ne shvaćam kao kritiku... ovo je moja slobodna volja pisanja i nepisanja, pa tako čitanja i ne čitanja... papiga - ma ne ne papa bukete, pa ne povraća, onda je mir i san... ima tko će i u glavu....

Zar sumnjaš da se ja ne bih smijala da sam to pokušala željeti?:) No namjerno sam htjela staviti na uvid misli koje su prethodile odluci nepisanja ičeg osim smajlića.

Pa i sad, kad malo bolje razmislim, koliko god sam bio bezvoljan zato što te nema, koliko god nisam znao cijelo vrijeme što da ti pišem, tuga mi obavija srce zbog mojeg ponašanja prema tebi, zbog mojeg nepisanja...

Započela sam ovaj esej kao vježbu ruke utrnule od nepisanja sa čežnjom da se napokon izrazim nekako o nečemu.

Nakon dužeg vremena nepisanja na ovom blogu pišem ponovno s odlukom da ću nastaviti pisati barem povremeno.

kako i annie reče, skužila sam da bih mogla preživjeti ne pišući više blog. samo me prvi dan čopila kriza, ali to je više bio e sad bih baš pisala kad ne mogu sindrom nego nešto ozbiljno. a imala sam i prije pauze od nepisanja i po tjedan dana tak da mi nije nešto teško palo. nego čitanje: (((((

Nadam se da izlazim iz faze blogerskog nepisanja ali bogme i nečitanja.

Kada me već tjeraš da ti objašnjavam, razlog moga nepisanja je što mi je desna ruka ukočena već skoro pola godine.

Ja ovo oživljavam nakon dugog nepisanja na ovom topicu: rofl:

Što reći.. blog je teška ovisnost, ali opet kad se zareda par dana nepisanja, teško se vratiti... čudno nešto...

Iza mene je šetemana selidbe.. i nepisanja.. sad kad sam uspješno preselija u firmi, u razmišljanjima sam kako da malo više preselim na škoj i to ću lagano ostvariti, na svoj način

Nakon mjeseci nepisanja, akademska godina je iza mene, jučer sam položila zadnji ispit.

P. S: Ispričavam se zbog " nepisanja ", dva članka u pripremi

Želim vam reći još samo prije nepisanja: Sretan Uskrs

Utorkom i četvrtkom sjedilo bi obično naše malo društvo u Klubu književnika na nekadašnjem Trgu Republike i vrlo često razgovor se navraćao, nekad potaknut aktualnim događanjima, a nekad običnim asocijativnim tijekom misli jednog od nas, na temu F. - ovog nepisanja, pa bi, kad bismo popili koji viski previše, znale doći na red i razne lascivne primjedbe u pogledu njegovih brojnih ljubavnih veza (bio je okorjeli neženja) kao uzroka zatišju u njegovom radu, a ponekad bismo se sasvim opustili i razgalili te su padale i oklade o temi sljedeće F-ove knjige.