Dragi moji blogeri, jedno veliko SORRY za moje dvomjesečno nepisanje, SORRYte što ste svaki put kad biste (u nadi?) otvorili littlefreckle.blog ugledali svima već poznati naslov: " Pješačenje i sve što ide uz to ", SORRYte za moje nekomentiranje vaših blogova ali znajte da sam ama baš sve pročitala, jer to ne doživljavam kao torturu nego kao neku vrstu relaksacije, razbibrige,... SORRYte što... skratit ću... SORRYte ako sam nekome nanijela duševnu bol ili neki oblik smetnji (možda probavnih?)...

što je pjesnička sloboda, kako pjesnik može iskazati svoju slobodu (nepisanje interpunkcije, slobodni stih)

Nakon točno mjesec dana, opet pišem... isprike za dugo nepisanje nemam, nisam bio raspoložen, bilo je puno obaveza, puno važnijih stvari za učiniti.

trebala bih učiti, ali me uhvatilo postovno raspoloženje. moja odluka o zanemarivanju udžbenika iz biologije je sasvim opravdana. naime, nepisanje posta loše se odražava na karmu. jednostavno znam da će se nešto loše dogoditi ako s vama ne podijelim činjenicu da ovih dana imam nekih problema sa prstima. ozbiljno. oni na stopalima me bole, a ne znam zašto. oni na rukama me bole zbog toga što mi je koža toliko suha da puca. i onda boli. ali mene kreme za ruke toliko živciraju da radije trpim. s kremom na rukama si polu-invalid. ne možeš pisati jer zamrljaš čitav papir, ne možeš tipkati jer ti se tipkovica kasnije lijepi, ne možeš peglati jer zamažeš svu odjeću, ne možeš jesti, ne možeš čistiti, ne možeš živjeti. okej, možda ova krema nije loša, ali dajte mi dvjesto kuna i nabrojat ću vam pedeset stvari na koje ću ih radije potrošiti nego na nju. shvatili ste. patim.

Da li je ovo početak kraja ili nova dimna bomba ostaje nam vidjeti kao što će biti zanimljivo pratiti pisanje (ili nepisanje) novinara EPH-a o ovoj temi jer sam mišljenja da je veliki Maminjov ortak Ninoslav Pavić.

A budući da me je nekoliko osoba podsjetilo na moje nepisanje i nebloganje, neki lijepo, neki s čuđenjem, a neki, bome, i prijetnjama, rekoh hajde da probam uzeti tu tipkovnicu u ruke i izdjeljat taj post.

Hehe.. da.. vidim da su mnogi primjetili kako je ono obećano sutra već prošlo.. ali ako ćemo iskreno, razlog za nepisanje je i više nego dobar.. svaki dan se nešto slavilo.. otkad sam došla s mora, samo se to i radi.. svaki dan nađe se razlog za neko novo slavlje.. i danas sam trebala nastaviti, ali sam ipak odlučila odgoditi planove i malo se srediti..

Ili ostaje zagubljena u »svakodnevnim jadikovkama«, u vremenu kada je recesija alibi čak i za nepisanje, u gradovima gdje trgovački centri dolaze na mjesto rodnih kuća književnika, u dobu internetskih portala gdje privatni život ima prednost pred stoljetnim profesionalnim djelima, životu stiješnjenom između niskog kreditnog rejtinga i visokog nezadovoljstva izazvanog neispunjenjem osobnih ambicija?

Prvo ISPRIKA VELIKA, za dugo nepisanje.

Daj nemoj se zezat, kakvo crno nepisanje po pollitici?

Ja sad mogu baljezgati o tome kako imam valjan razlog za nepisanje i pohvaliti se svojom bačvicom.

Još sam ocijenio da se moje nepisanje neće osjetiti zbog g. @Gashpara, kojemu želim nekoliko tisuća komentara

Dosadilo mi je nepisanje pa vas namjeravam opet udaviti.

evo nakon nekoliko mjeseci da se i ja oglasim ponovo. za ovo javljanje kao i nepisanje sve ovo vrijeme postoji nekoliko razloga. lijepih, kao i mnogo manje lijepih.

Učenici su se našalili dosjetkom da se domaća zadaća u prošlosti pisana na pločici često izbrisala putem do škole pa su taj izgovor djeca sigurno masovno koristila za nepisanje zadaća.

Ljepota današnjeg sunčanog jutra nekako me potaknula na nepisanje...

E, moja gospoðo: pa neæe moje nepisanje obrisati vaše prste od pekmeza.

Kazna za nepisanje izvještaja kod prvog prekršaja je opomena nakon toga slijedi novčana kazna od 200 kn za svaki prekršaj.

Izgovor za nepisanje? nemojte se saliti: u bozanskoj raspodjeli netko je dobio lajava usta, drugi nemirne prste. lajava je usta lako usutkati, sjecamo se, zar ne, ali s prstima je drugacije, cak ako ih polome.

u horoskopu vam i dalje stoji: žešće frulit, ili ježu za nepisanje 100 eura dnevno platit i mirno agitirat haha

Mene to ne brine, već me brine nepisanje u kakvim uvjetima žive psi koje drže po stanovima, znajuči da je pas životinja koja se mora kretati, kao i gdje nuždaji ti psi kad ih vlasnik pusti van iz stana.

Iva 18. Lipanj 2007. 16:28:32 ajme meni, pa zar opet? ako se nekome ne sviđa ono što su Čičanke na svom blogu napisale, možda je to zato što su napisale istinu, a možda se i netko prepoznao u cijeloj toj zbrci pa sad pokušava izvuć živu glavu a razlog, koji je JedanOdSudaca, naveo za nepisanje žalbi na suđenje na natjecanju nije taj što ekipe muljaju i žele ispast face, ponizit suce i od njih radit budalu, nego taj što znaju da će taj komad papira veličine A4 završit u SMEĆU i da nikoga neće zanimati koja se to ekipa buni i zašto a ako ne završi u smeću, ali hoće kad-tad, neće se njime ništa postići, jer ipak su suci u pravu i njih treba poštovati-e pa dragi moji suci-POŠTUJTE I VI NAS NATJECATELJE, pa vam se to možda i vrati

Mislim da neće biti potrebno objašnjavati čemu nepisanje zadnjih tjedan dana... Ili ipak? A zanima vas, znam:) Daklem, počet ću od početka.Samog početka.

Kao što možete primjetit, nisam baš s tetom inspiracijom na " ti " ovih dana, a i nemam baš nešto vremena.Ovo je za sve one koji znaju da milsim na njih i da ću ih bez obzira na nepisanje i dalje redovito čitat i komentirat.

Radionica će se održavati u Booksi (Martićeva 14 d, Zagreb), ovaj puta kroz dva mjeseca, ali laganijim tempom (tako da nema isprike za nepisanje domaćih zadaća) i to srijedom u večernjim satima.

Kako je ranije spomenuta kap gnostika u oceanu neznanja mogla i naslutiti, nepisanje Druge Svete Tapirske Knjige Istine je bilo nuzno, te je knjiga svojim nepostojanjem naprosto krucijalna za shvacanje biti i istine Velikog Tapira.

Nepisanje Druge knjige je stoga bilo nuzno, jer ako Prva Knjiga simbolizira bijelu stranu Velikog Tapira, onda Druga Knjiga simbolizira njegovu crnu stranu, odsutnost bijeline, odsutnost svega.

Pisala bi nešto..... svašta bi pisala...... toliko toga bi imala reći, ali koliko imam potrebu, toliko nekako i nemam.... Ne, nisam u pms-u, sasvim sam ok, ali nekako čovjek ispadne iz kolotečine i navikneš se na " nepisanje "...... Je li to dobro? Naravno da nije...... čak bih rekla da je to grozno, jer mogu se ja sad opravdavat na tisuće načina, ali ni jedan zapravo ne bi držao vodu...

Objavljivanjem kratkog članka o Otvorenom rješavačkom prvenstvu Hrvatske 2011. u posljednjem broju Glasnika (str. 45), prekinuto je petogodišnje nepisanje Glasnika o šahovsko-rješavačkim natjecanjima.

To govori da bi zakonodavac propisom da kazna za nečinjenje (nepričanje, i nepisanje) bude najveće priznao da najviše griješimo kad ništa ne radimo, ne pričamo ili ne pišemo (tj. ne činimo).