Zanimljivo je stanje " kada se pijani majmun otrezni ". Odjednom kao da vise nema desavanja, inicijative, akcije delovanja, kao da nam nesto nredostaje, a opet sve imamo.Prestaje sumnja, a sa njom i zelja, napusta nas patnja.Posmatramo tu novonastalu situaciju, ali ovaj put bez nagona da ucestvujemo, samo svedocenje.Tu smo, a kao da nismo.Jesmo, a opet kao da nas na neki nacin nema.Protocnost.... plutajuce cepanice, jesenje lisce, grancice.... kao da vise nemaju moc nad nama... sve samo prolazi... tece... i mi kroz to... ono kroz nas.... kristal... Reka zivota smo zapravo mi, sve u vezi identiteta je zamrlo.Nista nije vazno... neuradjeni poslovi, neplaceni racuni, neposlusna deca, neodgovorni pojedinci, drustvo u globalu, svet koji nije skrojen po nasoj meri.... samo sedeti i posmatrati.... Ono sta jeste... nema se sta dodati, niti oduzeti... Mi u svemu, sve na ispruzenom dlanu... Sve je stalo i prestalo, ono sto je ostalo je taman dovljno, sto nije trebalo je otislo niz vodu...