Npr. trošenje sredstava državne pomoći za uhljebljivanje podobnih kadrova, umjesto za pokretanje gospodarstva i razvoja. 400 milijuna kuna je prošlo kroz Vrgorac u 12 godina, a na kraju se diže kredit za izgradnju Gospodarske zone. 4. Nepotrebno imenovanje profesionalnog savjetnika gradonačelnika plaćenog novcem građana. 5. Zatvaranje vrata mladim, obrazovanim i kvalificiranim Vrgorčanima na natječajima za razne poslove u gradskoj upravi zbog nepodobnosti, što ih je navelo na iseljavanje u druge gradove. 6. Podržavanje i poticanje prekograničnog glasovanja dvostrukih državljana koji stvarno žive u Općini Ljubuški, a fiktivno su prijavljeni u Vrgorcu. 7. Nedostatak otvorene komunikacije gradske vlasti sa građanima, osim sa članovima vladajuće stranke. 8. Nesposobnost pokretanja Gospodarske zone Ravča u razdoblju prije gospodarske krize, kada je imala priliku zaživjeti, usprkos obećanju da će projekt biti realiziran 2008. i 2009. godine. 9. Nepokretanje projekta tunela Ravča Drvenik u godinama kada je to bilo moguće, usprkos brojnim obećanjima.