Otisla sam s njim do tramvajske stanice i cekala tram, kad dodje neki covjek, stane malo dalje od nas, spusti torbu i vrecicu i ostane nepomicno stajati.

Duane je jednostavno stao sa svirkom, i ostao nepomicno zuriti u Claptona.

Dok je ona nepomicno lezala, svakog trena je bio uz nju, bdio, biljezio.. tetosio ju i podrzavao.

Prvih stotinjak metara plivanja su bili ugodan sok za tijelo, jer je bilo skoro nepomicno dugo vremena, tako da su me grudi lagano probadale dok su se punile velikim kolicinama kisika, opet i napokon.

Inace ne bi dobro zavrsili da samo nepomicno leze (od tromboembolije, respiratornih komplikacija do dekubitusa).

Neki su ostali i dalje da leze nepomicno.

meni su se dosada dogodile dvije " cool " stvari na aerodromu, 2001 kad sam isao u Meksiku, na aerodromu u Zagrebu sam imao 67 kg prtljage, i onda mi je zenska rekla da imam 42 kg viska i izracunala postotak od karte da trebam platiti 900 i nesto USD, no bila je zakon i propustila me, rekla je samo da ako mi se izgubi prtljaga il nesto dogodi oni ne snose krivicu, cak sam joj u ticket uvalio nakon toga 200 kuna cisto onako, a drugi puta, sto me je poprilicno streslo, bilo je kad sam se vracao mjesec poslje, i u Taxcu sam kupio na ulici za 5 kuna iguanu, i prije puta mi otac od prijateljice pita da li ta zivotinja moze bez ikakvih problema u avion, bez papira, ja odgovorih OF COURSE... i tako dodjem na aerodrom, i to me je malo je o i odem pitat, kazu mi oni moze iguana, al mora prvo na pregled u ministarstvo, neka dozvola, ovo ono, i nista, zahvalim se, kazem samo me je zanimalo a iguana u torbi, i prosvercam ja nju do pariza, a u parizu opet na rengen, i gledaju oni sta je u torbi, gledam i ja, i pita me zenska sta je to, kazem ja igracka (kao prava iguana, nije se micala, stajala je nepomicno), i pita me zenska, ajde molim te otvori torbu, kad naidje neki sluzbenik, nesto se zapricaju, i zenska samo mahne rukom, PASS............ eto sta je sreca: D.......... a kad sam ju izvadio u avionu opet za Zagreb, cijeli avion se skupio oko zivotinje ko ' da je stvarno dinosaurus, cak i osoblje

koliko se stvari dogada u zadnje vrijeme... i to velikih.ali ovi potresi, te slike koje me se cine potpuno nestvarne.sve me jako podsjeca na ono kad sam vidjela kako se ruse twinsi.drustvo je bilo kod mene i kad su otisli otisla sam do dnevne sobe gdje su tata i seka nepomicno gledali u tv.prve sekunde mi nista nije bilo jasno.onda su mi rekli.neupucena u politiku mislila sam da se radi o nekoj nesreci.onda su me opet prosvjetlili (na svu srecu ovo sto sam vama rekla nisam njima tako da nije bilo sramocenja). nikad necu zaboraviti kako sam gledala u tu srebrnu " kutiju " i nisam nicega bila svjesna.ko da se sve desava na nekom drugom planetu.negdje daleko.negdje daleko je i bilo ali nisam mogla niti zamisliti kako bi sve tako nesto moglo dogoditi i ovdje, kako se to desava nekim ljudima koju su kao i ja.tako i sada gledam u tu srebrnu kutiju (moji ne odustaju od srebnrnih tv-a: -)) i tek mi se danas upalila lampica u glavi.a ovih dana sam bila potpuno zaokupljena izlascima i kupovinom poklona tako da sam jos vise bila udaljena od svega.a onda mi je sve postalo puno blize nakon prelistavanja novina.3 recenice i sva sam se bila najezila.a onda price prezivjelih.njima je stvarno dana druga prilika.ali sta se desilo sa drugima? koja je slucajnost biti na tom mjestu u to vrijeme.a pogotovo se stresem kako vec par godina planiram otici na taj dio svijeta u zimi da ju lakse prezivim, ljetni sam tip.ove godine su te pripreme dosle najblize ali desile su se neke stvari koje su mi ipak bile vaznije a znala sam da dolazi i zima 2005. i sad zahvaljujem tim vaznijim stavrima svim srcem (poslu). mozete misliti kako je mojima kad se sjete tih mojih priprema.sve mi se cini da ce mi u buducnosti nalaziti toliko posla da necu stici ni izaci van jedan trenutak si sretan, sve je ok, i nista ne naslucujes a vec u drugom te nema.ili se boris za zivot kao oni ljudi koji su ostali bez domova, prijeti im zaraza... mozda se poavljam.... ali koga briga....

Ovako... u vezi sam godinu i mjesec dana s deckom kojeg volim i on voli mene i postuje i jedan je od razumnijih ljudi koje poznajem kaj se vidi u tom kolko mi je puta oprostio neke moje pogreske... ali ne radi se o tome... Prije ovog sadasnjeg decka imala sam decka s kojim je veza trajala godinu i nekaj sitno... isli smo zajedno u razred.. prekinuli smo 14.3. 2008.... imali smo problema u vezi prevarili smo jedno drugo... on me osamario nekolko puta i rekao mi da sam drolja isto kao i moja mama... za mamu to nije reko tom rjecju al se dalo naslutiti na kaj cilja... nije me pustao van.. ucjenjivao me kada sam ga htjela ostavit... i na kraju on mene ostavi.... i meni super sve i sad imam drugog decka kojeg obozavam volim i on mene al vec nekoliko mjeseci preko dana veci dio vremena provedem razmisljajuci o bivsem... razmisljam o tome da li bi mozda trebala bit s njim dal ga jos volim.. pitam sama sebe dal imam potrebu da ga zagrlim.. pokusavam zamisli kako bi se osjecala kraj njega.... i takve stvari... taj bivsi sad ima curu i upce nisam ljubomorna ali zasto se onda pitam sve ove stvari... muci me to uzasno cak tolko da sam znala plakat zbog tog.... ocu ga otjerat iz svoje glave... i cesto ga sanjam... nocas sam ga sanjala i nekoliko noci prije toga tokom kojih je moj sadasnji decko bio kraj mene i spavao.... uzassss.... ocu ga van iz glave stjerat dosta mi je... bio je odvratan prema meni ali svejdeno me muce one stvari i pitanja koja sam gore nabrojala.... HEEEEEEEEEEEELP jos nekaj nedavno je dosao sa sadasnjom djevojkom u piceriju u kojoj sam ja konobarila i kad smo se ugledali prvo smo buljili jedno u drugo i nepomicno bez rjeci stajali a meni je srce pocelo ludjacki kucat... zakej to.... da li takva reakcija na njegovu mpojavu znaci da ga volim ili kaj.... aaaaa UPOMOC

Okrutna priroda je uzela svoje prve zrtve: ova mrlja koju vidite da nepomicno lezi nize na stazi je Jamal.

Istu vecer muz i zena legli spavati, a " kip " sve vrijeme nepomicno stoji.

Nemam zelju da ti se javim... ili posaljem poruku.. ili bilo sta... iako sam prije to zeljela... sada sama sjedimu svom kutu.. nepomicno... tragam za nepomicnim bljestavilom snova.. koji su odavno sruseni.... magla u srcu.. i dusi.... ceznem za novim danima.. poznanstvima... ceznem za novim ljubavima... trazim odovore u hladnim pogledima ljudi... odlaze.. i ne vracaju se.... ostajem sama... na ogoljeloj ulici...

" Odusevljenje " je uslijedilo - Petra je vec kvocala zbog prasine, Nina se zgrazala od nekog smrada, Iva je proklinjala sve zivo kad je vidjela cime se mora pokrivati, Martina je nepomicno stajala ispred kreveta i onom facom malog djeteta odavala razocaranje...

.. kad je tama u potpunosti obavila cijeli grad, izisla je iz stana.. iako se boji mraka, iako joj tamne sjene stvaraju nelagodu, odlucila je prosetati.. spustila se do zidica s kojeg se savrseno pruzao pogled na more.. uvukla je ruke u jaknu i sjela.. vjetar je suskao po obliznjim stablima svojim ledenim dahom.. nepomicno je sjedila gledajuci nebo, brojeci zvijezde, razmisljajuci.. buka iz daljine sve je vise jenjavala, pretvarala se u tisinu.. zvjezdano nebo, vjetar, vecer i ona.. more je pjevalo svoju pjesmu.. necujnu, ali tako snaznu.. nedodirljivu, ali tako njeznu..

Naravno pravi trenuci naravno ovise i o odnosima s svojim " srodnim dusama " ili " ljubavnim suputnicima " ali smatram da se s vremena na vrijeme isplati zabavljati sa samim sobom, malo misliti na Sebe za promjenu i recimo to tako: " odjebati sve oko sebe i priustiti si malo mira...... popiti koju pivu i zapaliti koju cigaru te nepomicno gledati u zvijezde i mastati o raznim bezvezarijama i slicnim stvarcicama koje zasjenjuju stvarne dogadaje i probleme... " Neznam dali sam tu sada prenatrpao s glupostim ili ne ali ste me zbilja zainteresirali s ovim postom....

U magnovenju je vidio nepomicno modro tjelasce koje je devet mjeseci cekao i zamisljao kao buduceg covjeka, sebe nad malenom rakom u koju ga je pokopao sam, zagrljen tisinom.

N. i ja smo zamracili prostor u kojem je ziveo, pustili neki pank razvukli dvije crte, poprilicno duge, prvo je on povukao, pa sam ja.Opet sam se izgubila u tom osjecaju topline, sjedila sam na fotelji i uzivala uz zvuke koji su dopirali iz linije, N. je lezao na kaucu i kljucao.Nakon tri-cetiri sata sam krenula kuci, i zaspala u toplom krevetu, sledeci dan mi je bilo lose, pa sam N. poslala poruku da nam nabavi jos.I tako smo danima vukli dop, jednom sam ga zamolila da se uradimo u venu, sjeli smo opet u zamraceni prostor uz zvuke Moloka smo se uradili, nekako sam se bojala igle i bojala sam se tog osjecaja, ali ipak sam imala nesto hrabrosti da se uradim, kako mi je heroin prolazio kroz vene osjecala sam se fantasticno, i mislila sam u sebi kako ne zelim nista drugo osim ovog bozanstvenog osjecaja, ne zelim nikog i nista.Jedno vreme sam nepomicno lezala na krevetu da sam mislila da sam negdje daleko, skroz daleko posmatrajuci plamen svijece.Nisam mogla da skinem osmjeh sa lica, skroz sam zaboravila na N.. Nista mi nije bilo vazno.Vratila sam se kuci i odmah sam legla u krevet i sanjala o milion svijetova, sanjala sam kako se nalazim sama u sobi bez vrata i kako mi se zidovi primicu i sve je mracnije i mracnije.Ustala sam u toku noci potpuno istraumirana, nesto mi je stajalo u stomaku, hrana i voda i sve ostale stomacne tekucine su mi se popele do grla, otrcala sam u wc, pustila vodu i nenormalno se ispovracala.I vratila sam se u krevet i zaspala.Sledeci dan sam se uzasno odvratno osjecala, kao bolesnik na samrti, jedva sam hodala.Na podlaktici se jos video svjezi ubod, a bilo je ljeto i nenormalno sparno, morala sam obuci majicu dugih rukava.Taj dan sam se nasla sa N. i zavrsila sam sa njim.i on mi je rekao ti nisi ni zbog cega drugog bila sa mnom nego zbog heroina.To je i bila istina.Ostatak ljeta sam cugala nenormalno sa J., najboljom prijateljicom.

ventilator stoji nepomicno u kutu sobe, struje nema vec pet dana, netko od hotela trebao je instalirati solarne celije za ovakve sate, kad je sunce u zenitu, opako i bljestavo, i kad se osvjezenje ne nalazi ni u smaragdnoj uvali, jer je prozirna voda suvise topla

Srca koje gori samo za nas, srca koje kao stijena sto stoji stoljecima nepomicno nosit ce to zauvijek.

Gledao sam utakmicu drugo poluvrijeme protiv Betisa i primjetio sam Mourinhov pogled u prazno, samo je nepomicno stajao i gledao u prazno kao da je izgubio volju, ostao bez ideja i mogla se iscitati iz tog pogleda nemoc, dali stvarno gubi naklonost Pereza i dali mu je stvarno svega dosta i mozda je konacno uvidio da je Real ipak mozda malo prevelik zalogaj za njega.

Cak su mijenjali svoje poglede - tj. tijekom dvadeset godina dokazivali bi postojanje neke stvari logickim argumentima, a poslije bi to pobili logickim argumentima - toliko da je Platon prvo logicki dokazao nepomicnost zemlje i kretanje sunca, a kasnije je logickim argumentima dokazao da je sunce nepomicno središte, a da se zemlja krece.

Stajao sam nepomicno iznad bezdana koji se otvorio ocekivano nakon sto sam propustio i posljednju priliku da nesto promjenim.

Stajao sam nepomicno, a zivot je prolazio pokraj mene, katkad sporo, katkad malo brze.

Ostala je nepomicno sjedeci upijajuci njegov lik, rijeci i zadnji osmjeh

Satima bi nepomicno sjedio i gledao se.

S pravom se pitam, koliki postotak invalidnosti ima onaj sto lezi nepomicno u krevetu??

Kada ih poželiš zgnječiti, to i napraviš, jer oni većinu vremena stoje nepomicno na mjestu.

Ja sam se pridruzila Anni u drugoj fotelji.Hermione je za tren izgledala kao da ce i ona sjest, ali onda se predomislila i zahvalila mi se (kao i sve ostale, muka mi je vise), i pozelela laku noc, iako je bilo jutro, i krenula ka spavaonicama.Anna je par minuta gledala nepomicno u vatru.Ja sam gledala u kolena

BORAC ZA LJUDSKA PRAVA CRNI SVECENIK JASSIE JACKSSON, NEPOMICNO JE STAJAO I GLEDAO U BARACKA OBAMU DOK SU MU SE KRUPNE SUZE SLJIJEVALE NIZ LICE.

Najveca stijena je 235 x253 (sirina x visina), odnosno to ukljucuje jedno pomicno krilo i jedno nepomicno