Ili možda nije veliki bijeli bršljan pružao je svoje mesnate listove prema purpurnom nebu, a par ptica selica sunovratilo se prema njemu, samo na par trenutaka i ispustilo zvuk nalik podrugljivom smijehu Napukli crjepovi, nekoć narančasti, odavno su se rastali sa bojom Vjetar je vodio žustru raspravu sa neposlušnim granama, a oblak, umoran od dugog putovanja povremeno bi ispustio tek suzu dvije, daleko, duboko dolje, prema žednoj zemljici koja bi zahvalno otvorila svoja ispucala usta.. na tom mjestu, bila je zima, hladna i oštra, rezala je nemilosrdno, diktatorski gazila sve lijepo i rascvalo, ugnjetavala tvrdom palicom sve slobodno i meko, tu, bila je i jesen, razuzdana u svom umjetničkom zanosu drogama eksperimentirajućeg slikara koji je pojeo možda koji trip previše, razbacujući se sa bojom okolo unaokolo, poput kakvog lonca koji se razbacuje sa kipućim sadržajem Vladalo je tim svijetom i proljeće, bujno poput koje gospe iz nekog rascvalog, oblog štoviše, stoljeća, a i ljeto nije tom svijetu bilo strano.