Susjeda Mara ima 85. godina i uvijek je nasmijana i vesela, medjutim jucer je sreto, svu zamisljenu i zabrinutu.Pozdravimo se i upitam je sto je zabrinuta, nisam je nikad vidio takvu.Kaze mi: " Ja sam ti zivjela na istoj zemlji u tri drzave, a cetvrta je bila Njemacka, i sve te godine, u Njemackoj ne bi mjenjala ni za dan svog zivota, u mojoj zemlji, tamo su ti ljudi ostali bez duse, porodica se nepoznaje, niko nebi ni pomislio, da svoje stare zadrze kod sebe, da smrt docekaju u svom domu, vec ih salju u staracke domove medju strance, vise vole imati psa i macku, od djeteta, za njih je dijete velika obaveza, njihovo povrce odavno ne mirise i sve je uglavnom nenormalno veliko i sija se kao da je od plastike, svi su u nekakvoj zurbi, jedva se pozdrave, a susjeda rijetko da i poznaju, njih samo interesuje novac i novac, a sve drugo nije bitno, postali su kao roboti, bez ikakvih emocija. " i danas je zena zabrinuta, da cemo i mi ulaskom u EU postati roboti poput njih. prikaži cijeli komentar