Preostala tri srbijanska filma ovogodišnjeg Zagreb Doxa donijela su dva slabija i jedan bolji naslov Trifun bombaš Slađana Stojanovića ostaje na razini zgodne priče, gotovo montipajtonovske humorne apsurdnosti, tipa globalno sijelo ili vjerovali ili ne, dok film ceste Kriva je Milice Đenić ostavlja dojam izrazito površna uratka, s junakinjom zakonski tretiranom ovisnicom o drogama, čiju priču redateljica njezina prijateljica, bilježi usputno, kao rezultat zajedničkog druženja; konstantna kamera iz ruke potencira protagonističino psihofizičko stanje i promatrana u tom kontekstu može dobiti opravdanje, ipak, finalni je utisak da je riječ o čistoj neprofesionalnosti, do razine negledljivosti (upravo zbog hand-held efekta mučnine).