Dok sam bila klinka, gutala sam knjige kao luda, čitala sve i sva i uživljavala se u (pro) čitano onako kako možeš samo kao jako mali: plačeš nad sudbinom gričke vještice Nere (i flomićima crtaš prizore s dvora Marije Terezije dok ležiš bolestan, o da, skupa s Nerom u haljini koja izgleda ko iz Disneyeve Pepeljuge), Stjepko Medvedgradski je vrlo realna osoba (« tataaa, a kak je on prošao kroz ova mala vrata kat je bijo tak velki...? »- posjet Medvedgradu negdje 1986 - te), Kraljević i prosjak (pazi urnebesni tipfeler, skrolaj kroz stranicu) isto, a tek Frodo i kompanija...