Jevrem Brković je i ovom najnovijom knjigom pjesama potvrdio da je istinskoj, pravoj poeziji imanentna duboka, nesaglediva i beskrajna ljubav, kao i smrt, i da poezija nije igra kapitalističkog površnog polusvijeta, koji se poigrava poezijom na društvenim mrežama, jedinom mjestu gdje postoji još uvijek najizravnije degradirani književni žanr u novom stoljeću, jer riječ pravog pjesnika je ubojica lažnih pjesnika i fariseja koji gade sve čega se dotaknu, stoga i poezije u tranzicijskom Balkanu nema, jer njegovo veličanstvo novac kao uzrok svih velikih zala čovječanstva, jasno ukida pravo na riječ pjesnika, riječ koja to zlo zvano kapitalizam mora svakodnevno ubijati, jer jedino pjesnicima kako ljubav, tako i smrt, nikako ne može biti strana. Nikome neću da priznam/Da sam cio već u smrti,/Ali još ne znam kako se umire (Miodrag Radović)