Ali, u omjeru moje želje, da što je moguće dublje zađemo u njegov ethos i da otkrijemo nesamo njegove ideje, nego još više, unutarnja i živa vrela, iz kojih su ove ideje izbile, nalazi se i moj strah; nema li možda nešto preuzetno i skoro ironično u ovakovom evociranju svetosti pred deset godina pokopana srca, usred toliko stvarnih ludosti; u dočaravanju jedne idealne pravednosti u atmosferi i odviše materijalne nepravde; u viziji ljubavi, koju je skoro nemoguće više pronaći sred toliko očevidne mržnje i ravnodušnosti; u traganju za stazom križa i mističnog zanosa, kojom se popela ova uzvišena duša, dok najveći dio onih, u kojih se ime podiže glas, živi daleko od toga, da se bavi nutarnjim radostima i dubokim utjehama s neba.