Par postotaka (mozda i promila) ljudi koji bi u privatnom sektoru drzali cijelu ekonomiju je vrlo sitan ljudski postotak da bi drzanje njih u neslobodi socijalizmu bio neki problem, ali su posljedice te neslobode porazne po ekonomski doseg drustva.

Ako jest, onda nema među njima razlike: podanici žive u stezi i neslobodi, a mnogi plaćaju glavom.

Ma, koja je to stranka? Pa nitko od njih ne razumije što govori Slavko Kulić, niti su u blizini shvaćanja da nama SVIMA treba kanta hladne vode u glavu da se probudimo iz debilizma, a ako i razumiju neki pojedinci poput Ljube Jurčića, to im služi kao make-up za osobni probitak, ali stvarne volje nema, niti je nikada nije ni bilo.Danimire, nisam ti ocjenila dnevnik jer nije ni za plus niti za minus.Kulić dobro tvrdi da nam je znanstvena zajednica debelo podbacila u kritici i prepustila se svom komformizmu i glavno svojstvo naše inteligencije je dodvoravanje svim vrstama materijalne moći i produkcija autokratizma na svim nivoima.Nama ne trebaju vođe i karizmatici koji se uvijek sližu sa tajkunima.Nama treba pokret.Prvenstveno pokret koji bi educirao zaglupljeno stanovništvo jer ćemo usrljati u još veće probleme.Ljude koji bi bili predstavnici tog pokreta treba prepoznati.To su oni ljudi koji osim znanja i svijesti mogu ostvariti komunikaciju sa širokim slojem masa i također oni ljudi koji mogu ugrupirati prisebne pontencijalne buduće rješavače ove krize kojoj je glavni izvor politička demagogija koja je nasljeđena i koja se i dalje bolesno njeguje.Da bi naša zajednica konačno počela slušati razum treba za to fizički dokaz tj. osjetilni dokaz.Taj dokaz je krajnja neimaština tj. još veća nezaposlenost jer još uvijek, unatoč svim lošim vijestima, susjed trlja ruke kada susjedu krepa krava.Ovom narodu je preći kruh od slobode i dostojanstva.Zašto je to tako? Zato jer su nas tako odgajali, u neslobodi, nekritici i u nerazumu i iz čega proizlazi krajnja sebičnost, otuđenost i nesolidarnost.Mi niti ne zaslužujemo bolje dokle god u strankama vladaju lideri demagogija koji nas uvjeravaju da je ISTINA crno bijeli pojam, lideri koji prikazuju svoju " sposobnost " u kilometarskom maratonu, u izboru odjela ili broševa i kravata, lideri koji se dive Komunističkoj kineskoj vlasti jer im radnik spava u dva kvadratna metra na kartonu, i smatraju da je takav oblik globalizacije " pomaganje " tj. ukratko, dokle god vladaju ljudi sa nezrelim egom, s glavnom crtom narcisoidnosti u njihovom karakteru, a znamo da narcisoidne osobe polude ako nemaju publike, a njima treba siromašna, jako siromašna publika koja treba vidjeti kako oni imaju, kako su oni " veliki ", jer samo kroz to oni imaju osjećaj da su živi.

U njoj zastupa radikalnu tezu da Hrvati, koji pedeset godina žive u neslobodi, nisu bili sposobni u literaturi stvoriti ništa veliko - Czeslava Milosza, Milana Kunderu ili Aleksandra Solženicina.

I tako sam se okrenuo i odbauljao do vagon-restorana, obuzet zlim slutnjama i paranojama o neslobodi Istoka.

I otkud nekome, do srži impregniranom ustaštvom, sluganstvom i kvislinško-kolaboracionističkom podanošću, pravo da govori u ime hrvatskog naroda o njegovoj tobožnjoj neslobodi.

On ne idealizira prošlost ni na koji način, ali ustraje na konfiguracijama o neslobodi koje čine našu sadašnjost i naseljavaju upravo naše priče o oslobođenju i napretku.

Dakle, ideja koja aktivno osporava pravo na razvoj Hrvatske (samodređenje do otcjepljenja, samoorganiziranje i samostalno pripajanje, kako je bilo uređeno u Ustavu iz 74.), te svoj razvoj temelji na neslobodi Hrvatske i na taj način amputiranju razvojnih resursa je alopoietična.

Stoga smo ovih zadnjih godina naprosto svakodnevno bombardirani televizijskim emisijama gdje hrvatski pod navodnim znacima katolici traže masovno usluge od sotonskih sluga, raznih astrologa, vidovnjaka, proročica, gatara, itd., a posebno opasan oblik televizijske emisije je Big brother, koji ne predstavlja nikog drugog doli samog Lucifera, gdje su ljudi svojevoljno zatočeni i uživaju u toj svojoj neslobodi i za to dobivaju određene novce i privid lažne popularnosti, a sve je to poradi mijenjanja svijesti kod običnih ljudi, koje preko takvih emisija nastoje pripremiti za sutrašnje zatočeništvo.

Najveći problem tog sustava zapravo se očituje u neslobodi pojedinca, posebno u njegovoj političkoj neslobodi.

Dođe mi da se upitam: " Dobro, a što su to oni učinili sa svojom slobodom, što ja nisam uspio u svojoj neslobodi, ili sam ja napravio i malo više? "

Velika i odlučna hrabrost u neslobodi

Sve ostalo je ravno onome što već imamo - diktaturi, režimskom ponašanju i neslobodi.

Nekada je vjerovao da izgovara ne tiraniji, nejednakosti, neslobodi i nepravdi.

U toj se fazi svog rada posvećuje pojašnjavanju, razradi i obrani ključnih Marxovih teza po put onih o logici povijesnog razvoja, eksploataciji, neslobodi radnika u kapitalizmu i sl.

Godine 1997. započinju rad na samostalnom projektu " Ay, Carmela ". To je komad o nasilničkoj prirodi militantnog režima u vrijeme građanskog rata u Španjolskoj, komad o prikraćenom življenju u neslobodi i okruženju gdje klauni i beskičmenjaci prolaze, dok časni i uspravni bivaju ušutkani i zaustavljeni.

Ako se to ostvaruje, i mi ćemo u takvoj nesamostalnosti i neslobodi naći pravi mir, zadovoljstvo i sreću.

Te su mane krupne i duboko ukorijenjene, a podrijetlo vuku iz dva čimbenika: stoljetnoga ţivota u neslobodi i činjenice da je većina Hrvata donedavno bila neuko seljaštvo.

Često se govori o slobodi ili neslobodi naroda, ali rijetko se spominje suverenitet naroda.

U njemu Bog nije onaj koji kažnjava i sudi, nego traži ljude, liječi ih, oslobađa, nudi im spasenje u našim kušnjama i slabostima, u našoj zatvorenosti i grijehu, ovisnostima i neslobodi, u našem trpljenju i umiranju.

@Sheol Uvijek je postojala tenzija jednakost-sloboda, ne znam koji je teoretičar rekao da su svi jednaki u neslobodi.

Budite kritični i prema medijima - prenaglašeno isticanje slobode medija danas često govori o neslobodi onih koji u njima rade.

da, u krajnjosti nastaje nova pojava. kako bi rekli marksisti - kvantitet postaje novi kvalitet. stari zakoni matematicke ekstrapolacije vise ne vrijede. krug najbogatijih se isto suzava dok ne dodje do jednog. taj je faraon sa svojim fiks idejama o gradnji za populaciju potpuno beskorisnih piramida. (svaka cast piramidama i egipatskom prihodu od turizma ali za ondasnje ljude one su bile potpuno beskorisne). gubi se kreativnost covjecanstva i dolazi do besmisla postojanja ljudske vrste. trenutno se bogatstvo bogatasa prelijeva natrag ka siromasnima jer siromasni jos uvijek imaju ono sto oni trebaju. imaju glasacko pravo time i vlasnistvo nad drzavom, imaju slobodu rada ili nerada, imaju privatnu imovinu. bogati investiraju u pozajmice da bi uveli ljude u duznicko ropstvo sto znaci da ipak trose bogatstvo, investiraju u politiku bilo kroz lobiranje, bilo kroz medije; investiraju u odrzavanje ciklusa proizvodnja - potrosnja jer pri svakom ciklusu uzmu djelic energije za sebe. sto bi se dogodilo kad ne bi htjeli trositi? - pojavio bi se netko drugi. sami bi sebe iskljucili iz sistema. bogati su dotle dok ljudi teze imati ono sto oni mogu dati. njihovo bogatstvo ne vrijedi vise nista onoga trenutka kad ljudi odbiju pruzati ruke za njim (zakon trzista: nema potraznje = bezvrijedno je) ili kad bi sami odbili davati. ljudi ce se okrenuti ka nekom drugom (konkurencija) ili uzeti na silu (revolucija). nacionalna i privatna imovina su velika prepreka. do nje se nastoji doci kroz unistavanje nacionalnog osjecaja i kroz ukidanje suvereniteta drzava. napade na privatnu imovinu vidimo kroz duznicko urobljavanje gradjana. nastoji se ostvariti kontrola nad vodom (kisnicom - jako indikativno. primjer bolivije) i sjemenom. kapitalisticki sistem je rezultat ljudske slobode ali slobode koja prijeti da se izrodi u svoju suprotnost. mi trazimo nacin kako njegovati slobodu dok izbjeci prijetnju njene suprotnosti. ljudska bica su antropoloski uvjetovana, zivotinje copora kroz milijune godina. zeljni uloge vodje ali sretni i na ulogu sljedbenika. odricanjem od slobode zavrsit cemo u fasistckom ili staljinistickom totalitarizmu, odrzavanjem slobode otvaramo prostor neslobodi. prikaži cijeli komentar

Neki u svojoj neslobodi i uskoći, samo zbog jednoga članka s kojim se ne slažu, ustaju protiv Svjetla riječi.

Danas se govori o prenaglašenoj slobodi medija, a upravo ta sloboda medija govori o neslobodi onih koji pišu u tim istim medijima.

U njemu K. oštro napada amoralnost hrvatske političke i intelektualne elite koja u novoj državi, zasnovanoj na korupciji, neslobodi i nacionalnoj neravnopravnosti, izdaje interese naroda radi osobnih probitaka.

I mislim, dapače sam uvjeren, da su nestašice i floskule o neslobodi i proganjanju vjernika bile ipak manje nevolje od ove njihove neizvjesnosti.

Njegovo djelo razbija preostale iluzije o kapitalizmu i podsjeća nas na činjenicu da je dobar dio svjetskog bogatstva nastao u neslobodi, gaženju ljudskih prava, u krađi i nečovječnosti.

Danas se mnogo govori o slobodi medija, a zapravo se želi govoriti o neslobodi onih koji u njima rade.

Naima svima nam se ponovo roditi u Duhu, da zaboravimo da smo rođeni u neslobodi, tj kršćanstvo nam je nametnuto samim rođenjem.