nijedna ameba, stablo, životinjica...... samo čovjek ima mogućnost izbora, odlučiti protivno volji, npr. sjediti za pcem satima iako mu, tijelo odavno poručuje da mu to ne.paše. jedino čovjek može birati, a volja. je sila, ni slobodna ni neslobodna, ne treba atributa, možemo djelovati u skladu s voljom ili ne. imamo um koji ju " ne dotiče ", može pratiti stvarnost koja nije opažena već preferirana, zadana, interpretacija stvarnosti. naravno takav čovjek utječe i na ostale vrste, ne uvažava čest ovolju koja progovara u njima, nasilan je, one to trpe, najviše socijalizirane životinje,...... ometajući volju čovjek oboljeva, vremenom nije u stanju pronicati u neposrednu situaciju, opaziti zbivanja i odgovoriti im adekvatno. održanju. starački domovi puni su takvih odbačenih ljudi nesposobnih za opstanak jer su slijedili imperative interpretirane stvarnosti, izgubili kontakt s voljom, slijedili " (ajme) moram " bez donošenja odluke o činu, tek u skladu s dogovorima koji nisu njihovi... volja je sila, djeluje jer opaża, bića smo koja opažaju jer smo. bića volje, kao i sve forme života, u svakoj djeluje volja... usmjeravajući pogled usmjeravamo volju. pokrećemo ju odlukom, inaće " lamata " kao strašilo u polju tjerajući vrane, intimni trenutak svih izoliranih od govora. volje. kad pratimo volju, kad smo poravnati s njom, osjećamo naklonost za sve što promatramo, ljubav je volja u ovom svijetu, materija je polarizirana, zakon privlačnosti, i opažaj i kretnja mogući su jer je tako, dva pola. a ljubav je volja i..... a to najbitnije da smo jedina bića sa mogućnošću.izbora stavlja nas u osobit položaj u evoluciji, omogućuje ju upravo proboj iz (posljedične) izolacije, pred zidom, ti proboji vjerojatno su značili nova područja svijesti, tj. novi um koji ih prepoznaje i prati. pri tom onaj um koji prati interpretiranu stvarnost ostaje naravno isti, ima uvid samo u mehanička kretanja, a i ta vremenom, tehnički svijet npr, nije u stanju pratiti,... zakrčeni kanali unutarnjim dijalozima, ukratko). teško je pisati.o volji jer uglavnom ju kao pojam pratimo navikom, kroz izjednačavanje s prohtjevima ega koji je uronio u um interpretirane stvarnosti. " moja ", " tvoja " ne paše uz volja, odvlači od volje.