S jedne strane, dobro je da se ne ponovi ona lagana masovna histerija (možda bismo gledali na dalekovidnici kako ekipa na cesti zavrće vratom nekom nesretniku koji se zakašljao), s druge strane loše je što se o tome izvan liječničkih krugova uopće ne govori; a tko zna koliko se govori u liječničkim krugovima??

Osim, naravno, nesretniku kojega je upucao i njegovoj obitelji.

I tu nas je dočekalo ugodno iznenađenje: arapski vozači, koji inače u vožnji trube češće nego što vozači Formule 1 mijenjaju brzine, sada ne samo što nisu trubili nego su počeli izlaziti iz vozila kako bi pomogli nesretniku koji nas je vozio.

sad procitah cijeli dnevnik, i ovo je prosto krajnje degutantno i bolesno ovako razglabati o mladom nesretniku koji je pocinio samoubistvo.... o njegovim motivima.. o problemima.. pa cak i o njegovim greskama sta ga je navelo na taj cin, znao je samo on, onaj kome se povjerio ili ako je ostavio neku poruku. pitam se samo, koji se roditelj ne bi zgrozio kad bi se o njegovom nesretnom pokojnom djetetu razglabalo po portalima ili tisku?

Onome malom nesretniku iz Bjelovara kojega su u školi sustavno maltretirali, a zbog čega bi se ploča s imenom njihova grada na ulazu trebala crvenjeti od srama, stavili su mu inicijale (njemu, ali ne i zlostavljačima), fotografiju lica nakon nasilja koje je pretrpio, a na kojoj su samo prekrili oči, sliku rodne kuće i roditelja, kompletnu obiteljsku anamnezu, dva mlađa brata....

Naime, samo takvome nesretniku koji je odgojen sramiti se vlastitih plahti čak i kada su besprijekorno čiste, prizor rublja koje se vijori na balkonu može biti toliko zazoran da ga valja ukloniti silom zakona.

govorio je dok su mi ruke klonule niz tijelo, a ljubav se okamenila negdje u meni, pustila korjenje i bilo mi je jasno, sve je prolazno... makar ni za milijun godina ništa neće satrti ovu ljubav koja će lutati svemirom i širiti se i spajati se u ogroman atom žureći beskrajnim mirom u susret nekom budućem nesretniku.

Jovan oli ti Ivan Mitrović zvani Pocerac je već puno zla nanio svojim susjedima u poslije ratnom vrimenu. pljačkao je svoje susjede, popila je svu šumu svojih susjeda staru više desetina godina. ta šuma je bila u " privat " vlasništvu i ponos hrvatske države. te šume više nema, pojela je vatra di su se pekli ili varili pilići ili tukci u zadru i okolici. moga bi ti još toga puno napisati o tome nesretniku Jovanu-Ivi Mitrović-u. da još jedanput naglasim: Jovan_ivan oli ti Ivo Mitrović - zvani pocerac je HRVAT, a njegovi predniki su bili, srbi i slavili su slavu Sv. Jovana.

Ova vesela premisa, što sugerira da je nojevska bolest u međuvremenu uzela danak, pa se brzinom epidemije proširuje na krhke HDZ-ove cvjetove, tamaneći sve preostale dijelove njihovog zdravog razuma, zahvatila je i čulne organe nižerangiranih menadžera i partijskih poslušnika, a ukoliko trend nastavi rasti dosadašnjim tempom, nadležni epidemiolozi strahuju da će država na koncu morati prionuti najradikalnijem mogućem rješenju: ograđivanjem zagrebačkog Markova trga sa bodljikavom žicom, postavljanjem nadzornih kamera i naoružanih čuvara koji će sprječavati bilo kakav kontakt zdravog hrvatskog življa sa zaraženim jedinkama... Ako se slučajno dogodi da zombiji koji tumaraju po hodnicima hrvatske vlade ipak ugrizu pokojega slučajnog prolaznika, onda je tom nesretniku sudbina zapečaćena: postat će aktivni član najveće hrvatske stranke.

Niti 10 % clanaka u SD vise nije za citanje, osim ako vas ne zanima da li je neka tuka nestasno pokazala sise i nekom slicnom nesretniku izdrkala k.

a štaš moja alisa di bi stigli kad bi svi mislili isto.... recimo zamisli samo da piše neki muškić da mu se žena trljala o prijatelja i svršila dok su plesali... uh što bi bilo komentara... sumnjam da bi i simo bio baš nježan kao prema ovom nesretniku a većinadrugih bi sadržavala spominjanjeni kurvi uže i šire vamilije (blue 10.09.2008., 14:44:00)

Sveti Martin dao je prosjaku pola svog plašta, a hrvatski biskupi oderali bi kožu s vlastitih leđa i nesretniku skrojili kaput.

oj punjeni ćevapu imamo nekoliko zanimljivih elemenata na koje si me naveo svojim tipkovničkim zapisima; prvo, ono na čemu inzistiram od početka je da se emisija zove na rubu znanosti, dakle nešto kao " pomoćno tarapeutsko sredstvo ", dakle na konzumentu je da procjeni da li izneseno možeš smatrati znanošću ili pseudo znanošću. neukom nesretniku, kakovih hrvatskoj ne nedostaje, obzirom da ih se polovina ne zna služiti računalom, prikazanje ickea u emisiji da britanska kraljica se uvečer pretvori u guštera, ili razgovori o bežičnom prijenosu električne energije izaziva otprilike isti efekt. zanimljivo, kada imaš gripu ili virozu, liječnici ti kažu da " piješ puno tekućine i čaja sa limunom " i da ležiš u krevetu, za što mu nije trebala disertacija iz biokemije. glede " coprnjica ", opet imam zanimljiv primjer iz vlastite prakse, dakle prije nekih 10 - tak godina se odoh kupati na vrulji u neprikladnoj obući, pa sam tijekom povratka nezgodno pao i iščašio članak. vratio sam se nekako kući i mislio da će ledeni oblozi pomoći no zbog neizdržive boli sam sutradan ipak odlučio krenuti liječniku. obzirom da je prijatelj poznavao poznatu omišku " namještačicu " kostiju sada pokojnu vincencu kojoj su dovodili koze, nogometaše, košarkaše i obični puk kojemu je namiještala iščašene udove.računam ništa ne mogu izgubiti dodjoh kod vitalne bakice, koja je kratko pričala i potom sa nekim uljem namazala iščašeni skočni zglob; potom mi je dala komadić drveta koji sam stavio u usta, i u tri četri bolna trzaja vratila kosti. zatim mi je rekla da je u pitanju bilo teško iščašenje oba zgloba, s tim što je po boji kože zaključila da mi je napuknut zglob, i to po njezinom mišljenju vanjski i to u smijeru kosti, a ne poprečno, te da se moram javiti liječniku radi gipsa.dadoh bakici stotinjak kuna koje sam imao u džepu, premda ih nije tražila, te odoh na hitni kirurški gdje su nogu snimili (tehničar je bio zbunjen da su kosti na mjestu jer mu nisam rekao tko je to napravio) i zagipsali, a na rentgenskoj snimci se točno vidjelo da je napukao zglob na način na koji je bakica navela. noga sada radi kao sat i nikada je poslije nisam osjetio, a opako sam planinario ovih godina. pada mi na pamet poznati splitski znanstvenik specijaliziran za antene, zračenja i slične stvari, koji je prije 7 - 8 godina tvrdio da je laž da mobilni telefoni izazivaju rak, da su zračenja mobilnih telefona vrlo slaba i kao takva ne mogu izazvati nikakav zdravstveni poremećaj. nekidan padoh sa stolice kada u slobodnoj pročitah izjavu istog zanstvenika koji se odjednom obratio, pa tvrdi obratno, valjda jer je talijanski sud nedavno presudio da je intenzivno korištenje mobilnog telefona izazvalo tumor na mozgu. razumije se da ja nisam pobornik vraćanja na srednji vijek i spaljivanja coprnjica, no moderna znanost trpi ograničenja tipično ljudskog karaktera, arogantno je samodovoljna u pravilu protuprirodna jer stvari ne gleda holistički, i boluje od klasičnog sindroma " ono što nije izmjerljivo ne postoji ".

Mislim, super je kad te netko izvede na ručak baš kad ti se ne da kuhati, a nikada ti se ne da kuhati, pa naručiš skupo jelo, ono šareno, s pršutom i purećim prsima, jer su ona skuplja od pilećih, a pileća su skuplja od svinjetine ili nisu, nije bitno, ali su ukusnija kad se umoče u umak od šampinjona, vrhnja i nekog čudnog sastojka, brijem da je afrodizijak, jer zbog čega bi mi stojko cijelu večer imao sjajnu glavu i tražio med da se zabija u nj kao sjekira ili mlijeko pa da se umije u njemu da bude sve kao u raju pa i velikog grožđa da ima, s bobicama poput lubenica, a peteljkama kao u hrastovih grana i onda možemo od njih praviti sanjke ili, što ja znam, daske za bačve, pa ih kuhati dok se ne savinu, okovati, namočiti u hladnu vodu i pustiti da se jedan dan osuše, a onda iz onog rebeleovskog rajskog grožđa napraviti crno vino, trpko i fino, uliti ga u bačvu, od tropa ispeći rakiju, od otpadaka zagnojiti vrt, posaditi luk, uzgojiti janje, zaklati ga, nabiti na kolac, polijevati pivom, zarumeniti, rastrančiti, uzeti slana rebarca, natočiti onaj isti trpki nektar i zaliti mlado jaganjce božje koje nikada nije shvatilo zašto kad ga kolju, kad to neizmjerno boli, zašto ono samo bezlično i monotono bleji, a trebalo bi vrištati od čemera, pokazati svoje preživačke zube, razderati tijelo nekom nesretniku kojeg su pozvali da im zakolje janje, posoli, žicom zaveže noge i vrti li ga vrti satima, dok pijano društvo, susjedi i znanci, u krug okupljeni pametuju o vremenu i načinu kako ispeći mlado janje, prhka, meka mesa, gotovo jednakog najslasnijoj slanoj kremšniti i okusa poput onog koji ostaje nakon što ste suhim malim usnama podojili svoju mater, a ona je od sreće što vas tako gladnog ima, zaboravila na bol koju ste joj nanijeli grickajući rumene bradavice s ovećim kolombarima i smijala se kao Bogorodica dok u krilu drži malog Isusa, a on je nalik vama, samo se svesrdno nadajte da nećete završiti na križu kao on, jer vas nisu godinama najavljivali kao spasitelja, već su vas samo roditelji spomenuli nekoliko godina prije no što ste se rodili, kao što narod kaže, bili ste u planu, ali bolje je biti u planu no nenadano zaurlati, izašavši iz rodnice majke koja vas nije imala u planu, pa vas, ako imate malo sreće, zavoli, a ako nemate, ako ste jedan od deset, zamrzi, umota u pelene i baci u kontejner za smeće, pronađe vas siromah koji traži suhi kruh, preda na policiju, što će vam za ubuduće obilježiti život jer će vas smjestiti u dom za nahočad, tamo ćete kao pubertetlija pušiti travu, opijati se, provaljivati u kioske i trgovine, završiti u popravnom domu, u međuvremenu biti stalni gost policije kao što je od prvog dana počelo, pa onda krenuti na teža razbojstva, završiti u zatvoru, biti član neke zatvorske bande, ali ne američki način, već član udruge zatvorskih vrtlara, kovinotokara ili stolara, a ako pak nemate sreće kao što je niste ni dosad imali, na zub će vas uzeti neki rmpalija i tjerati vas da mu pušite kurac sve dok vam vena posred čela ne eksplodira i uzmete tajno napravljeni nož i zabijete mu ga u trbuh i to desetak puta da sigurno umre, ali da satima pati kao što je patio i onaj Ivica, siromah bez prebivališta, kad su ga uhvatili da krade krumpir i iz blizine ispalili u njega sol iz sačmarice, jadnik se mučio danima sve dok nije u gnjusnim i odvratnim prizorima umiranja spoznao sam kraj života, a ja sam jedan od rijetkih koji je bio jučer na njegovom sprovodu, a nakon toga pošli smo prilično tužni u restoran Kapuciner na nenadjebivo ukusan ručak, pureći file u toskanskom umaku, punjen pršutom i sirom, s njokima i gljivama.

Ima u knjizi i jedna zagrebačka epizoda: golootočkom denuncijantu i nesretniku, kojega pisana svjedočanstva spominju pod imenom Raka, određeno je da, nakon nekoliko godina paklenih muka na Golom otoku, živi i radi u Zagrebu.

Kako Mutimir nije imao te novce, a nije baš želio ići u zatvor, to se on za pomoć obrati na zagrebačkog biskupa Stjepana II, koji je biskupijom vrlo uspješno upravljao u periodu 1225 - 1246. Kao novi biskup, odluči Stjepan II pomoći nesretniku, pa se uz blagoslov zamjenika vojvode Bele. grofa Chete, stranke nekako ipak dogovoriše za 150 maraka (funti) srebra.

Fresh Prince: Ovdje se ne kupuje novcem nego studentskim bonovima (vadim par bonova da dam nesretniku) ĐURO: Hoćete li mi vi to kupiti?

Katkad bi vojnici nesretniku prikratili muke polomivši mu potkoljenice udarcem grede (cruifragium) tako da se više nije mogao podizati da udahne.

I sad nakon svega toga ovom drugom nesretniku treba još dodatno smanjiti mirovinu, jer ide " prije vremena ", a ustvari ide petnaest godina iza svojeg vršnjaka koji je otišao u mirovinu u stara zlatna vremena.

Pridjev isplativ, koji je Dubrovniku nadjenuo BBC, posebno se teško može primijeniti na cijene parkiranja u Dubrovniku koje se za jedan dan penju i do 400 kuna, dok nesretniku koji kartu izgubi, prijeti trošak veći od tisuću kuna.

astib:))) nisam psihijatar ni psiholog, tek jedna u nizu iz mase " sretnika " koji rade, svakodnevno prisiljena analizirati neartikulirane zahtjeve čangrizavog šefa, zadivljeno slušati muža kako po trideset i šesti put priča više (ili ipak) manje zanimljivu dogodovštinu iz svoje mladosti, smješkati se dragom djetetu u onih nekoliko trenutaka kad odlijepi pogled od kompa i u tim kratkim " susretima " počasti me kakvom neurotičnom izjavom, koja ima samo jedno značenje, " skini mi se... " pa onda " dragi " susjedi, mnogobrojna rodbina, (još pokušavam otkriti njihovo neprekidno multipliciranje?) itd... itd... i moram priznati, tvoje mi mišljenje djeluje toliko normalno, da moram reći... prenormalan si čovječe... daj ne budi tako opušten i prestani čašu nazivati (optimistično) do pola punom i spusti se među nas rudare u vječni mrak i prašinu... zafrkavam naravno:))) slažem se.rujanin humor ne zaostaje puno za slavnim monty pythonovacima.crn, britak i bolno životan... ali moja kritika bila je tek " heraklov " pokušaj da zaštitim uplašenu srnu, zbunjenu i izgubljenu... i suosjećajnim zagrljajem ponudim riječ razumijevanja... a možda je pogrešan moj pristup? možda u današnjoj trci za " vlašću il ' za hljebom " nema mjesta, tankoćutnim dušama poput moje malenkosti? yo:)))) možda sam presmjelo upotrijebila riječ " psihička bolest " (iako ne sumnjam da i toga ima) i zar te slabosti karaktera, volje... ne mogu se u konačnici pretvoriti, prerasti u ozbiljnu psihičku smetnju, pa i bolest.koja nesretniku, svakodnevicu pretvara u vječitu mučnu borbu sa izmišljenim neprijateljem?... divim se tvojoj hrabrosti, snazi, snalažljivosti (inteligenciji) i mogu samo reći... yo, sretnice, zahvali dragom Bogu, pa čak i (dragim) roditeljima, čije gene nosiš, na istinskom bogatstvu, čvrstom karakteru i bistrom umu, kojim krčiš nepregledne životne prašume, nalazeći uvijek izlaz i spas:)))

Njegov kukast nos bio je kadar nanjušiti krivca, a onda bi tom nesretniku kvrgavi prst zapečatio sudbinu.

Sažalite se nad nečijim jadom samo ako time pomažete nesretniku.

Pod Pilatima stolječima u strahu od jačeg šutnjom u siromahu sljepočom u nesretniku gluhočom u neutješnom nijemošču u glasilima klevetom u maternici kiretom Tvorac ročen a nestvoren osučen

Da se stručna osoba popne na vrh skakaonice i očinskim tonom objasni nesretniku: Kaurismaki, jebo ga ti, nemoj.

Istodobno se silom zakona tom našem nesretniku, ali i svima nama ostalima, povećavalo proračunsko razdoblje za izračun najpovoljnijeg prosjeka za određivanje visine mirovine.

Kudikamo su veći problem od njega i njih kojekakvi benčine i benčići, cijela ta bulumenta moćnih i (li) ustrašenih političara, policajaca, tužitelja, sudaca, liječnika, vještaka i samih građana koji su spremni do smrti provirivati kroz prste svakom prolupalom nesretniku koji ih malo oštrije pogleda.

Nažalost, ne znamo kako se zove dotični borac i koje je ime nesretniku koji je dobio batina, možemo samo zaključiti da se radi o Kyokushin stilu karatea.

Mislim da ću, kad mi netko sljedeći put javi kako mu je krepao disk u računalu, nesretniku odbrusiti da me ne gnjavi sa svojim financijskim poteškoćama.

Ispostavilo se da se radi o nesretniku koji je pobjegao iz umobolnice.