No desilo se da se među nama nerazdvojnima ponekad skladno uglazbljenim, a ponekad tako bolno priheftanim u jednu osobnost našla i jedna koja nije od nas, koju je već dulje vrijeme nevidljivom za moje oko činila dugogodišnja pripadnost standardnom kućnom bestijariju, njena svakodnevna prisutnost s kojom sam uvijek mogla računati, pa je tek nakon odmora i mog zaborava što je to - standard, ponovno postala vidljiva takva nestandardna... drukčija... pristigla iz vremena u kojima mene još nije bilo i sva stvorena od grafitnog traga na papiru, no koja je, vidjela sam to dobro, najednom jako ličila nama naizgled stvorenim od rebra i pristiglim s juga... i prvoj i drugoj i trećoj, jer mi se i tako već godinama komplicirano i čudnovato rekonstruiramo baš grafitnim tragom po papiru... toliko nam je sličila da se činilo da i za nju negdje postoji ta jedna prava riječ koja je dovoljna, već samo njena aroma možda, ili onoga tko bi je mogao reći... pa da u grafitni potez na papiru sravnjena ženskost i ta spregnuta i bestjelesna tjelesnost... nabujaju i ožive... radoznale, razuzdane i samožive.