1. Skupiti hrabrost i otići (nema te za što prijaviti osim ako doslovno ne otmeš djecu i ne nestaneš u nepoznatom pravcu)

samo ćeš se žderat i opet sa nama: visi: tu po forumu. jest da ćeš mi faliti ak nestaneš ali svejedno

Npr. kada kažeš: " Tito nije bio antifašist, njegov režim je pobio stotine tisuća nevinih Hrvata ", onda očekujem i vrlo kvalitetne dokaze za takvu teoriju, a ti to ispališ jer si to od nekoga čuo, a onda nestaneš " jer nisi ti dužan sada objašnjavati to što se ionako zna ":)

Počinje da se smeje i smeje i smeje usput pokušavajući da mi dočara moj izraz lica kad sam ga ugledala i koliko vratolomno sam mu uletela u zagrljaj " Meni se niko u životu toliko obradovao nije kao ti, nisam znao da sam ti toliko nedostajao " " Ja nisam znala da ti umeš toliko da nestaneš.

Reci u sebi nešto kao: " Ljutnjo, naređujem ti da nestaneš " ili " Ljutnjo, naređujem ti da se pretvoriš u... "

Sveobuhvatnost takvog tipa može zvučati i kao namjerno planiran završetak puta Valjkova asfaltiranja domaće rock scene, ali stih iz minijature »Sanjam« tonom slične otkrivalačkoj »A ja bih s vragom«, također s Husovim vokalom možda najbolje opisuje Husovu metodu nesalomljivog idealizma, pomiješanog s praktičnom poukom: »Ja samo sanjam, kažu kad odrasteš da prestaneš, prestaneš pa nestaneš«.

Ep pisan bajkom, bajka sjenila, Vosak dah svijeće preliva, Redovi riječi, riječi redova, poredana slova, Ako nestaneš umirem, ja biće sam snova.

Pusa (malia 17.01.2005. 15:55) volin Tebe i Tebe (bodulica 17.01.2005. 19:08) ja i ja... rušimo zajedno (nemiri 17.01.2005. 19:20) mmmmmmmm saturn:) (SkAkUtA O 17.01.2005. 19:36) i mene plaši to drugo ja. al spokojan sam, znam da znanje ne pobjeđuje;). (NF 17.01.2005. 21:51).. mijene... nemoj ih propustiti, to je kao karta za otici dalje; ne nestaneš ti nego sve ono nebitno oko tebe (tuning imagination 17.01.2005. 21:55)

BTW tebi nemam ništa potrebu objašnjavati jer si ti slijepo uvjeren u ono što govoriš, a kada te se pobije, jednostavno nestaneš do druge teme, kao i onomad kad je bila jedna slična tema.

Sjeti se koliko si velik, koliko ogroman možeš biti baš onda kada zaboraviš na sebe i nestaneš u vjetru smijeha, kada daješ, kada se ne utapaš, onda kada je jednostavno sve što takvim mora i može biti, a komplikacije su tu samo da te razonode.

Nestaneš li s položaja, ni pogledat te neće.

Nego Ante ja bi volio da nam obećaš ukoliko se sve ove tvoje prognoze i predviđanja ne ostvare do 5 mjeseca da nestaneš sa ovog foruma jer nakon svih prognoza koje se ne ostvare nema smisla da se više ovdje blamiraš.

Ako to ne budeš mogao, zamoljavam te da poslije toga nestaneš.

Primjećujem da nekakve tenzije postoje između tebe i Šefa u koje se nebih htel mešati, no bilo bi mi žao da zbog ikakvih razloga nestaneš jer se, koliko sam skužio, trudiš pomoći oko serviranja nekakvih stvari (videa i ostalog) te imaš pozitivan stav za razliku od nekih. btw.

Nestaneš kad te trebam pojaviš se kad te zamijenim drugim te se često praviš lud.

U oba ti je slučaja vrijeme da pokupiš prnje i nestaneš, po mogućnosti nakon što si mu podmetnula dovoljnu količinu tableta za spavanje da odspava dva dana, da stigneš zamesti tragove.

- Ja mislim da je najbolje da što prije nestaneš na neko vrijeme, da se sve nekako smiri pa da sve krene uhodanim usporenim ritmom.

Jedina stvar koja ti preostaje da ih sve skupa (i djecu, jer šta misliš, da će ta djeca u ovakvom okruženju naučiti poštovati svoju majku?) pošalješ na u 3 mile p. m. i nestaneš, što prije i što dalje.

Koji će vrag natjerati Balkanca da išta od toga napravi... aktiviraš ga i nestaneš u vidu magle, a onda ga krekneš i bye-bye AT T

Dani dolaze i prolaze tako je pusto bez tebe i posljednja nada polako umire tvoja šutnja govori sve govori više od riječi pitam se možda je bolje tako da šutnjom si rekao svoje možda bi riječi previše boljele ali i ovo čekanje ubija... čekanje da ćeš se javiti svaki puta kad pomislim na to da ćeš se javiti nasmijem se jer tako bi to voljela a znam da je nemoguće nedostaješ mi svakim trenom sve više stalno se pitam da li se više i sjetiš mene da li pomisliš bar na tren što se dogodilo da si nestao tko je kriv ja i moja poruka da li bi sve bilo drugačije da nisam poslala tu poruku ili jednostavno si tako odlučio da me više ne trebaš to ne liči na tebe ti nisi takav nisi takav da nestaneš bez riječi i to me zbunjuje ostala su sjećanja na dane provedene s tobom na dane beskrajne sreće na dane koji se nikad neće vratiti ali ja ću i dalje čekati to sam oduvijek najbolje znala budna sanjati da ćeš se javiti na onaj svoj jedinstveni način kada ću se najmanje nadati da će opet sve biti u redu nismo se svađali sve je bilo u redu ali ipak si odlučio svoje odlučio si nestati koliko me srce i duša boli za tobom kažnjena sam životom bez tebe ali zašto si mi morao uzeti i onaj mali dio tebe koji je bio moj onih naših nekoliko sati poneka poruka ja sam bila sretna i s tim nisam tražila ništa više jer i to je bilo više nego sam očekivala da mi je vratiti ona naša vremena naše zajedničke trenutke kako bi opet voljela prolaziti kroz to kako sam bila sretna presretna vrati me u svoj život samo to te molim ne mogu više podnijeti ovu bol koja me razdire molim te vrati mi osmijeh vrati mi sreću da opet budem ona stara sa voljom za životom

Daš se, izgubiš se, sasvim nestaneš u drugom, taj drugi sve to uzme, a na kraju si više svoj nego si prije bio ili mislio da bi uopće mogao biti, otkrivaš još jedan nepoznati dio sebe.

I unda, lipo dođeš na posal, i taman se malo promuvaš, eto ti marende, pa lipo marendaš, unda lipo zapališ duvan, uitiš pivušu uruku, pa lipo zasidneš u lad do podne, pa se unda malo prošetaš po pogonu da te šef vidi, a ako ono baš zagusti dab tribalo štagod radit, opališ čekićen par puta po limu da napraviš buku i jopet lagano nestaneš na pivušu i tako do tri ure i unda lagano doma na obid, pa poslin obida ubiješ oko, unda se digneš, popiješ kavu i malo do sela vidit šta ima u krčmi kod Cipe, ubiješ pivušu, dvi, doma na dnevnik i sutra jope sve iznova

SUNČICA: Ako smjesta ne nestaneš, nestat ćeš sa lica Zemlje.

u njoj se nađeš, kad želiš da nestaneš

čini mi se kao da sam zgog tebe pobjegao iz stvarnoga svijeta stvrio bajku nedosanjanu u kojoj te vidim bjelinom oblaka umotanu dvorcem gdje radosno sretna bosonoga u dugoj bijeloj haljini koračaš sa izvora čistog vodu dlanom piješ prekrasno lice rumeno umivaš stvaram deja vu svijet s tobom bajke već proživljene mislima pišem a ti se samo djetinjasto smješkaš mom pogledu što te guta nježnoću prstima po vodi uzdigneš kapljice i poprskaš mi čeznutljivo lice smočene odjeće tvoje grudi obrisima mame moje želje skrivene i nestaneš u magli čim otvorim oči željom da si zbiljom uz moje rame Zdravko Odorčić

Rujana je predložila odlazak u drugi grad i mislim da je ideja dobra, ali on može doći za njom, zar ne? treba pronaći način kako pametno prekinuti nešto s potencijalom za crnu kroniku. mislim da trebaš razgovarati s roditeljima, tražiti podršku i pronaći zaštitu. ne želim te plašiti, ali čini mi se da ti sama nisi dovoljno svjesna s kim imaš posla. važno je da ga ne izazoveš, da mu ne hodaš pred nosom s nekim dečkom, da na neki način nestaneš iz vidokruga, da zameteš trag... kako? pojma nemam. možda tvoji roditelji imaju neku ideju. sretno.

No, vrlo je vjerojatno dok dođeš do pozicije da postaneš kreativan u sustavu, sjediniš se s njim i kao jedinka posiviš (kako preneseno tako i doslovno od odijela) i kao pojedinac nestaneš.

Jedino moralnost u našem djelovanju može dati ljepotu i dostojanstvo našem životu. "... pihhh... opet to kvazi-intelektualno nabacivanje floskulama i frazama, citatima izvučenim tko zna otkuda i tko zna otkud zapamćenim.. često je takvo mišljenje. zašto, i wonder? najčešće provociraju dvije kategorije ljudi - one koje razumiju i žele konstruktivni dijalog, raspravu uz obvezno cijeđenje sivih stanica; te oni kojima je vrhunac nadjebavanje i prostačko nabacivanje kurcima i pičkama. ove prve volim, uistinu volim. volim kada moram i razmisliti o odgovoru, o replici, o eventualnim konzekvencama svojih riječi te njihovom utjecaju na meni drage osobe. na one ostale.. pa recimo da se baš i ne obazirem. diskriminacija sa pozitivnim predznakom. ili negativnim. kako za koga, zar ne? a za ove druge mogu reći samo jedno - pička je organ. pizda je karakterna osobina. ako se već upuštate u raspravu, onda barem naučite terminologiju. prilagodite se, make some adjustements. uključite setup opciju i počnite ispočetka - page: blank....... sad - gdje je tu bdsm? u samoj činjenici da mene osobno ni najmanje ne privlači stvor bez identiteta, osobnosti, sa zakržljalim prefrontalnim cortexom. što će meni tabula? jednu sam si napravila, ajmo to tako reći. druga mi ne treba, tim više što bi u tom slučaju bila odrasla jedinka. što će to meni? iskreno, nemam ni volje a ni vremena učiti i podučavati sve ispočetka. zamorno je to, a moje pedagoške metode su u krajnju ruku - diskutabilne. de gustibus non disputandum est, ili o ukusima se ne raspravlja. premda.. mazohistički nastrojenim pojedincima bi to savršeno odgovaralo, možda bi se čak i drznuli biti inertni, nekreativni, sa nadom da će to mene kao sadistu po defaultu razbjesniti i da ću im onda priuštiti mučenje kakvo nisu mogli ni sanjati... ne, ne... odgovor sadiste na preklinjanje mazohiste je - neću... bdsm je u nama. u našim glavama, srcima, osjećajima. možda ne odrađujemo sessione svaki dan i ne nosimo bičeve ispod jakni.. no on je tu. uvijek prisutan, osjetan, moćan. zar postoji osjećaj koji se može mjeriti sa osjetom udarca cropa o leđa, tek naoko velikog, muškarca? ne može. može li se mjeriti osjećaj klasičnog, vanilla seksa sa razdiranjem muškog anusa ogromnim crnim strapom? no way. može li se mjeriti plišana žirafa sa činom stavljanja collara? ne može...... a ti.. da, ti... koji si uvijek tu i ne ostaviš ni glasa, koji vjerno pratiš svaki moj korak i svaku moju riječ upijaš... znam da si tu... osjećam to... i znam da ćeš, kad-tad... pokleknuti i... sa zadovoljstvom ću te uzeti, staviti u kutijicu i nositi sa sobom... da ne nestaneš.. da ne ispadneš putem... i onda ću ti pokazati Svijet.

Ona: Ne želim ovo... ne želim da nestaneš...

HRC20 nas je izgleda samo navuko. smrade, napališ nas i onda nestaneš: D: D: D