Čak i kada bi rimokatolici ispravili sve nepravoslavno u svome učenju, mi ne bismo mogli da se (crkveno) izmirimo sa njima ukoliko oni ne bi prihvatili da je Blagodat Božija nestvorena.

Jer, kako bi čovek uopšte mogao da se oboži, ako bi Božija Blagodat bila stvorena, a ne Nestvorena Energija Duha Svetoga (kao što jeste)?

Bog ima svoju svijest i ona je Nestvorena.

o stvaranju iz ničega više neću jer smo se tu složili da se ne slažemo. govorim o nečemu o čemu nemam pojma, ali sve je to stvar više-manje vjerovanja. ti vjeruješ da je materija vječna i nestvorena. ja vjerujem da ima početak, odnosno da je stvorena. a ako je stvorena, onda je prije morala ne postojati. i to ne u nekom smislu da je prvo postojao neki drugi oblik energije, ili nečega, koji je promijenjen u materiju, nego u smislu da nije bilo ničega što bi se moglo promijeniti, a zatim je stvorena materija.

Shvaćen u svjetlu božanskoga Pisma, izraz »Srce Isusovo« označuje samo Kristovo otajstvo, cjelokupnost njegova bića, njegove osobe, razmatrane u svojoj najintimnijoj i bitnoj jez gri: Božji Sin, nestvorena mudrost; beskrajna ljubav, počelo spasenja i posvećenja za čitavo čovječanstvo.

Oh, različita je i to vrlo različna slast što je pruža Stvoritelj i stvorenje, vječnost i prolaznost, nestvorena svjetlost i svjetlost koja prima svjetlo od drugoga.

Sa velikom bogomudrošću i bogoprosvetljenošću, kao i ličnim iskustvom, Sveti Grigorije Palama je mnogo propovedao, mnogo pisao i poučavao da je, u skladu sa Svetim Pismom i Svetim Predanjem Crkve, Svetlost Blagodati Božije - nestvorena, da je to Božanska energija.

I, zaista, Nestvorena Svetlost Božija nije simvolička kao što su zabludno verovali Varlaam i njegovi sledbenici.

Zato pravoslavno ispovedam da zajednička blagodat Oca i Sina i Svetoga Duha i ona najbožanstvenija svetlost budućega veka, u kojoj će pravednici zasijati kao sunce, kao što je to i Hristos prethodno pokazao zablistavši na Gori Tavoru, i uopšte svaka sila i energija i obožavajuća blagodat Triipostasnog Božanstva jeste netvarna i nestvorena - jer ništa što je Bogu po prirodi svojstveno nije kasnije nastalo - te zato ove one koji Jedno Božanstvo nečestivo rasecaju na tvarno i netvarno, kao što su Varlam i Akindin, koji su bezbožno učili da božanske sile i energije i sve što se na neki način neizrecivo razlikuje od Božanske prirode, jeste tvarno i stvoreno, takve kao bezbožie i mnogobožce odbacujem i odsecam od punoće pravoslavno verujućih, kao što to čini i Sveta Hristova Katoličanska i Apostolska Crkva, verujući u Jedno Božanstvo, Triipostasno i Svemoćno, Koje nikako ne gubi jedinstvenost i prostotu zbog Svojih Triju Ipostasi ili zbog Svojih blagodatnih sila i energija.

kaj kurac? pa sam ti reko, recimo, da materija može bit vječna i nestvorena isto kao i taj tvoj stvoritelj. ti mi to nisi baš nečim pobio. toliko o mojoj dekonstrukciji. a da čitavu svoju istinu gradiš na temelju tog stvoritelja i da ništa izvan toga ne priznaješ, niti uopće uzimaš u obzir kao moguće, to je istina.

Po učenju Svetoga Pisma i Otaca Crkve, u Pravoslavnoj Crkvi Hristovoj, čovek može da zadobije oboženje upravo zato što je Blagodat Božija nestvorena.

Bitna ili nestvorena Mudrost jest sam Božji Sin, druga osoba Presvetog Trojstva, tj.

Nestvorena svetlost poput sunca obasjava duhovni svet i omogućava viđenje duhovnih puteva koji se na drugi način ne mogu videti.

Nestvorena svetlost donosi večni život i silu Božanske ljubavi, ili, tačnije rečeno: ona sama je večni život i Božanska ljubav.

Jer, sukladno samom pojmu tijela, takva vrsta stvari je nepropadljiva i nestvorena. [... ] No što se tiče mudraca, nije tako da budući da im je priroda takva da postoje, oni zapravo postoje (isto, 134 135).

oduvijek su bili tu? zašto uzimaš kao gotovu činjenicu kako stvoritelj može biti vječan, ali materija ne može oduvijek postojati? nije ti palo na pamet da je ovo sve oduvijek ovdje, samo se na drugačije načine slaže? pretpostavljam da ako i jest, da si to s gnušanjem odbacio, jer je materija nešto manje vrijedno od divnog i prekrasnog i idealnog i savršenog duhovnog. materija vječna i nestvorena? neeee... to ne može biti.

Da, da: On je vječna (u prostoru i vremenu), nestvorena, neuništiva, neprotežna, nematerijalna egzistencija Bitak sam.

Bože, Ti si uistinu nestvorena Ljubav, beskrajna Ljubav, neizmjerna Ljubav ne samo Onaj koji Ljubi, nego sama Ljubav.

jok. krivo. ja sam samo spomenuo mogućnost kako je materija ta koja je nestvorena i vječna i priupitao za razloge odbacivanja te mogućnosti. ispitivanje mogućnosti je jedno, a stvarno vjerovanje da je to tako je nešto sasvim drugo.

Božanska svetlost je - večni život, Carstvo Božije, nestvorena energija Božanstva.

Kao što je Duh Sveti, koji je ljubav nestvorena, vez ne. razrješivi, koji spaja Oca sa Riječju vječnom, tako je 01 taj koji sjedinjuje dušu s Bogom.

ne bi. ali bi trebao dokazati svoje tvrdnje. i te tvoje tvrdnje trebale bi bez ikakvih problema izdržati sva moja pitanja. a činjenica da si odabrao bježanje od stvarne diskusije natrag u svoj svjetonazor ti nije baš neki način za diskutiranje. ili ćeš mi možda ipak dokazati da materija nije nestvorena i vječna?

Kad bi jedno Božje dijete spoznalo i okusilo božansku ljubav nestvorena Boga, utjelovljena Boga, trpećega Boga, koji je najviše dobro, dalo bi mu svega sebe, i cijelim svojim bićem ljubilo bi toga Boga ljubavlju potpunoga vlastitoga preobraženja u Bogočovjeka, koji je nadasve Ljubljeni. »

Zapravo i kreacija je vječna i stoga nestvorena, ali sad neću u te vode....

Ono što mi je, međutim, u zoroastrizmu neprihvatljivo, jednakost je Boga i zloga u smislu da su oba podjednako nestvorena i da oba podjednako postoje oduvijek, jer mi to ide previše u pravcu dualnosti (postojanja dva boga dobrog i zlog) iako se za zoroastrizam tvrdi da je monoteistička religija.

Po svojoj prirodi nestvorena, Božanska svetlost jeste nešto potpuno različito od fizičke svetlosti.

Prema tome, riječ koju izgovara osoba koja moli je, zahvaljujuči svome božanskom porijeklu, simbol vječne Riječi i, na kraju krajeva, u pogledu njene sadržine i blagoslovljenske moči, i sama blagoslov, Utemeljenje ove tajne (to jest, invokacije, zazivanja Božijeg Imena) je, s jedne strane, u tome da su Bog i Njegovo Ime jedno, a s druge, da i Bog, Sam izgovara Svoje Ime u Sebi, dakle u vječnosti i izvan svega stvaranja, tako da je Njegova jedinstvena i nestvorena riječ, prototip uzvikujuče molitve, te čak, i manje neposrednom smislu, sva molitva. (Frithjof Schuon, Stations of Wisdom)

Bog je nestvorena vječna ljubav iznad svakog znanja

Povrh i iznad tih duhovnih faza i postignutih stupnjeva vlada nestvorena božanska milost, koja jedino može voditi čovjeka k Bogu putem theosis, pobožanstvenjenja.

Na kraju krunice Bože Oče, nestvorena tvoja Riječ udostojala se u tišini zaodjenuti slabom ljudskom naravi u skrovitosti nazaretskog doma u kojem je sveti Josip bio glavar; po njegovu zagovoru stišaj u nama buku strasti, neurednih nagnuća, da svojim govorom častimo samo Tebe, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.