Utisci iz pretkodnih karmi duboko pohranjeni u nasem astralnom telu projektuju situacije, dogadjaje, koji nam namecu desavanja iz kojih cemo mi izvuci pouku i na taj nacin se osloboditi pohranjene energije, ili se vezati za taj trenutak i situaciju i pricu u kojoj smo se nasli i zauvek tu ostati, dok ne shvatimo da smo postali robovi svojih verovanja, ubedjenja i predrasuda... Jedini lek tome jeste raditi na utemeljenosti u svojoj sustini, biti, svedoku koji ce nas manje vise uspesno voditi kroz prolaznost stvarnosti, oslabadjajuci nas svake veze sa dualnoscu, jer bilo kakvo novo ulaganje energiju u neku od suprotnosti samo nas iznova vodi u stvaranje novih samskara koje ce prirodno teziti da se ispolje u nekoj novonastaloj situaciji za to... Vracanjem paznje na disanje, zato sto ono jeste oduvek i zauvek kao takvo nezavisno od nase volje je siguran korak u stvaranju posmatraca koji ce nas neminovno uvesti u svedocenje, sto je kljuc za ostvarenje nase slobode, jer na taj nacin bilo kako, bilo gde, bilo kakva nam se projekcija bude prikazivala, mi cemo biti samo puki posmatrac koji nesvestan sebe svedoci ono sto jeste bez zelje da da uroni u to za rad srecnih okolnost, i niti radi utapanja u tugu, koja je na neki poseban nacin privlacna da se poistovetimo s njom, slobodan od vezanosti, jer on vise ne zeli, a ako ne zeli, on ni ne sumnja, a ako ne sumnja on je svestan... dakle, slobodan...