To može biti zbog toga što je imala neko neugodno iskustvo za vrijeme kojeg je osjetila strah ili neugodu koji su se na nesvjesnoj razini jednostavno prilijepili.

Pretpostavljam da pri tom mi sami možemo razlučiti da se radi o nesvjesnoj nedosljednosti gdje bi ukazivanje na nju, zapravo značilo - suditi, o nečemu što drugi ne razumijeva tako kao mi, i zapravo bi se i jedan i drugi našli jedno spram drugog sučeljeni uzajamnim otporima.

Ti se ljudi, o kojima govorimo, vrlo vjerojatno na nesvjesnoj razini, moraju nositi s potrebom zaštite od ponovnog povređivanja koje su vjerojatno doživjeli u nekom od ranijih životnih perioda: odbijanje, manjak povjerenja, ljubavi, fizičko ili seksualno zlostavljanje, neizraženi bijes, tuga, iskustvo nekog oblika diskriminacije i drugo.

Historicizam je utemeljen na nesvjesnoj identifikaciji s diskursom pobjednika, dakle na nekritičkom podržavanju pobjednikove pripovjedačke perspektive.

Većina ljudi misli da je to neizvedivo jer se komunikacija između uma i tijela odvija automatski i na nesvjesnoj razini.

Uspostavljanjem komunikacije na svjesnoj i nesvjesnoj razini otvaramo mogućnost stvaranja novih procesa, novih okvira, a time i do nove organizacije ponašanja.

Dok spavaju, usredotočuju se na problem na nesvjesnoj razini.

Prepoznavši se u jednom od ovih opisa, samo potvrđujete funkcioniranje navedenih pravila o ljepoti i uspješnosti u vašem svakidašnjem životu, ako ne na svjesnoj, onda zasigurno na nesvjesnoj razini.

Na dubljoj, nesvjesnoj razini to je jedan od razloga što dopuštam glupoj sebi da budem toliko gola na ekranu ", rekla je tridesetšestogodišnja glumica u intervjuu za jedan magazin.

slažem se s time, jer ovaj čovjek mi emocionalno zna ugoditi, zna me umiriti, zna me zagrliti kad sam u nekom problemu, kad sam ljuta, ne bježi i ne okreće mi leđa kad se u meni probudi zmaj, što je bivši muž činio. jednostavno rečeno, kad me zagrli, kad smo skupa, kad se mazimo, šetamo, kad vodimo ljubav, gledamo film, tada je prelijepo, raj. nije zanemarivo spomenuti i veliku kemiju među nama. meni je to važno. svjesna sam da sam to i htjela na toj nesvjesnoj, ali i svjesnoj razini. ako budem do kraja iskrena prema sebi, prevelika sigurnost i uljuljkivanje u vezi u meni guši strast. on nije nimalo agresivan, opere suđe, skuha nam ručak, opušten je, jako vedar. sve štima, sve je ok, osim ovoga: on još nije spreman za velika upoznavanja. kad malo bolje razmislim, onako objektivno, to nije neki grijeh. moj otac jako rado upoznaje moju mamu sa svima, ali joj zato jebe mater od prvog dana braka, psuje, napet je, agresivan. tako da, savršenstvo ne postoji...

A budući da sami često radije djelujemo na nesvjesnoj razini, nema druge nego da potražimo pomoć.

Nije važno javljaju li se oni na svjesnoj ili nesvjesnoj razini, bolest se tada prihvaća kao moguće rješenje.

Iako manje no životinje, i ljudi zahvaljujući njuhu imaju sposobnost prepoznavanja tuđih emocija na nesvjesnoj razini.

Znanstvenici špekuliraju da bi razlog mogao biti da gledanje muške konkurencije na nesvjesnoj razini potiče veču produkciju materijala za razmnožavanje.

Mi u svojem partneru vidimo na nesvjesnoj razini slične emocionalne povrede i rane koje smo i sami zadobili u procesu odrastanja najčešće u djetinjstvu, kroz odnos sa važnim nam odraslim osobama.

Ono čega nismo svjesni, a Imago teorija pojašnjava, je da kada mi biramo partnera na duboko nesvjesnoj razini, biramo partnera koji je imao vrlo slična emocionalna iskustva u djetinjstvu.

Nažalost većina običnog ili ti sretno-zdravog puka ne razumije ove probleme, pa ih obično poistovjećuju sa time kako netko " privlači pažnju ".... ma čak i to ima osnove, ali obično ljudi nisu niti svjesni da na taj način žele privuči pažnju, nego jednostavno imaju reakcije na nekoj nesvjesnoj razini i naprosto ne mogu dokučiti da su bolesne i da su njihove reakcije pretjerane.

Dok na svjesnoj razini želimo ojačati, izgubiti suvišne kilograme i napokon se u svome tijelu osjećati dobro, na nesvjesnoj razini možemo imati unutarnji otpor koji nas koči.

Magda je, na nekoj nesvjesnoj razini, morala odlučiti tko je u pravu: otac ili majka.

Sve u svemu, opet geometrijska progresija na nesvjesnoj (ili, koliko svjesnoj?) razini - jedan, dva, pa četiri kvadrata jedan na drugom.

Drugi razlog koji može biti da su na nesvjesnoj razini zaključili da na taj način mogu dobiti ono što žele.

Vikkor Mallansohn i kamen mudraca, ili: sto osim imena spaja Milu Budaka i Milu Milaka Ovaj blog me davno prevazisao, a u to se iz dana u dan iznova uveravam. takodje, slutio sam vise nego sto sam pouzdano verovao da ce jednog dana, ako se dovoljno uznastoji na nekoj vaznoj temi, neko napokon da dopre do sredista problema i kaljuzu nase rasprave pretvori u zlato. ali da prestanem sa prenemaganjem na ekavici, i ozbiljno kazem na sto ciljam. vikkorov komentar ispod donjeg posta savrseno je izrazio ono sto mene cijelo vrijeme jebe u toj nasoj takozvanoj suvremenoj knjizevnosti, i sto sam nisam uspijevao definirati jer sam cinio temeljnu gresku, opisujuci sto sve te knjige, dakle i jergoviceve, jesu, ne uspijevajuci otkriti sto one nisu. ali prvo da navedem taj vikkorov dio. citat. kad se pocne citat stranca ili disgrace, a pogotovu sheltering sky, meni jedan od najdrazih romana, kojeg ni bertolucci nije uspio upropastit, kad se pocne njih citat za razliku od jergovica vi vidite da i pisac istrazuje, da on nije madjionicar nego pise potaknut egzistencijalnim unutrasnjim problemom, a koji nije materijalni, da zaradi i da stekne slavu. da ga muci sta je to u njemu, taj alien, sta ga to tjera, da ga pokusa povratit, izbljuvat pa cak kad to i uspije u nevjerojatnoj disciplini i fokusiranosti koju cin bljuvanja utrobe zahtijeva, da opet nakon olaksanja ostanes s tom svojom mukom, al nekako na ti. knjigom on taj problem hoce rijesit, i redovito ne uspijeva. kao ni mi citatelji, koji se zajedno s njim trudimo, al ne ide. ja to zato citam, zbog te odsutnosti folirancije. to je dakle druga razlika, da na pocetku price ni pisac ne zna kako ce zavrsit, nego samo zna da ga nesto muci. da svedem: bowles ne zna kako ce prica zavrsit, hoce li se i kako rijesit svoje muke. a madjionicari od pocetka kako ce nas zaokrenut, ali citateljima je ta iluzija draga. i sta god nemanja govorio, jergovic je majstor takvog tipa knjizevnosti, a hrvatska i okolica, srbija osobito, skloni su tome. ja to zato cito nisam. cim sam u nekim popularnim casopisima procitao stogod tih jergovicevih prica odmah mi je bilo jasno da on toga moze nabrijat kolko hoces, samo naruci, i da ce se to pusit. mene su zivcirale sve te seobe, deobe, romani reke i slicne epopeje uz vecernju vatru a koje nemaju rusku snagu jer nemaju temu, sto rusi imaju, gotovo na razini eksperimentalnog romana: na pocetku postavimo hipotezu, pa da vidimo sta ce bit. uostalom, uzmite camusovu kugu koja je potpuno racionalna konstrukcija pa usporedite. i u hrvatskoj, tipicno nesvjesnoj, forsira se ta dionizijska, dekorativna linija nasuprot racionalne apolinijske, nasuprot konstrukciji. jerga je tu ko as na jedananaest. nema tu dokaza da on ne valja, da je on kich. citatelji to puse, jer su skloni samozaboravu. kraj citata. excellent, upravo to, o tome se radi vikki, madjionicari dekorateri i epicari uz vecernju vatru, fak i ognjistarci, da ostanemo na nasim primjerima. da se nadovezem na tebe, u svim tim romanima koje izlucne komisije jutarnjeg lista i vebezea mudro odvaguju, kakve u zadnje vrijeme objavljuje gotovo iskljucivo profil jer je, nakon prvog roja okupljenog u eph, na djelu ocevidno nova korporacijska prvobitna akumulacija knjizevnih dusa, gdje kao kod gogolja mrtve vrijede isto koliko i zive, pa tako simultano objavljuju pokojnog fabrija i poletarce, mlade kmetove pune potencijala i nesto manje zivotnih sokova kao sto su kresimir pintaric i tatjana gromaca, dakle ni u ovom novom stadu, kao ni u starom, epehaovom prastadu, nema toga sto spominjes, istrazivanja teme, a alaha mi niti neizvjesnog rasciscavanja egzistencijalnog problema kroz knjizevni tekst. zasto je to tako. pretpostavljam zato jer je taj problem duboko nesvjestan, ili ga, u gorem slucaju, kao kod ante tomica odnosno kresimira pintarica, niti nema u nekom ozbiljnom vidu. sto ce reci da je i nasa, bilo prva bilo potonja knjizevnicka nomenklatura na razini ostatka puka, to jest u blazenoj neproblematicnosti jednog amazonskog plemena. na sto pomalo cilja i nemanja tezom da je sukob crvenih i crnih mozda interna, arbitrarna i stoga neinherentna, jednostavno odrjesiva stvar. i ja sam sklon interpretacijama da se kod nas politicke elite ne smjenjuju, jer su uvijek isti ljudi u klubu, samo se, dok jedni igraju, drugi odmaraju na klupi i obratno. cini mi se da slicno vrijedi za knjizevnost. ideja da se krajnosti negdje dodiruju, kao ognjistarstvo aralicino i toboznji liberalizam jergovicev, pogresna je u samim osnovama jer jednu supstancu naziva dvama razlicitim imenima. naime i aralica i jergovic su ognjistarci, samo sto jedan uz ognjiste gusli a drugi izvodi trikove. u tome je genijalnost vikkorove opaske. nije aralica slucajno za temu romana fukara uzeo jergovica. jer svak pizdi na sebi slicnoga. nije meta prosjakove zavisti car nego drugi prosjak.

Iako na svjesnoj razini možemo istinski željeti unaprijediti posao, smršavjeti ili napraviti izložbu fotografija, moguće je da ćemo se na nesvjesnoj razini stalno sudarati s otporom.

Ponekad se radi o nesvjesnoj potrebi da nekog člana obitelji bolje razumijemo ili mu izrazimo solidarnost, ili smo možda zajedno s " naslijeđenom " tjeskobom, bijesom i sl. preuzeli i tradicionalan način njihovog potiskivanja.

Filmičnost nekih priča i nehotice odaje drugu autorovu profesiju, dorađenost do sitnih detalja pojedinih prizora govori o možda i nesvjesnoj redateljskoj ruci, dok dijalozi bez didaskalija upućuju na samosvojnog dramatičara.

Osnovna značajka bića poznatog kao ' normalan čovjek ' je sebičnost, briga za vlastito dobro iznad svega, i to na svjesnoj razini - za razliku od životinja, koje se također brinu za vlastito dobro, ali na nesvjesnoj (instinktivnoj) razini, pa je za njih jednako smisleno reći da su sebične koliko i za traktore.

U svakoj komunikaciji između ljudskih bića, bez obzira na dob, najveći dio neverbalnog govora percipira se i obrađuje na nesvjesnoj razini te na odnos utječe putem općeg dojma o drugoj osobi, a ne kroz svjesnu interpretaciju.

Ritmovima smo na svjesnoj ili nesvjesnoj razini potpuno obuhvaćeni.

I odmah - nekom žurbom i kao u nesvjesnoj bojazni da bi se možda izmijenio, izgubio volju - pohitao je zapregnuti konje.

Nije dakle rije č tek o jednokratnu domišljaju, povezanu s konkretnim komadom i autorskom interpretacijom istog, nego o želji, možda i nesvjesnoj ili barem ne dokraja svjesnoj, da se istim motivom (mortivom) poveže nekoliko potpuno razli č itih predložaka.