No, može i upućivati na trajniju narav poremećaja koja se konstatira ako te netečnosti traju dulje od dvije godine i/ili se mijenjaju po tipu.

Taj odnos podrazumijeva da se tijekom razvoja poremećaja smanjuje broj netečnosti na funkcionalnim riječima, a povećava njihov broj na sadržajnim riječima.

Velika se pažnja polaže i ublažavanju simptoma netečnosti, tehnikom vraćanja na simptome ponavljanja funkcionalnih riječi u izgovoru, kao lakšega oblika netečnoga govora.

Dijete koje ima manje netečnosti u govoru, povremeno jedan do dva puta ponovi slogove ili riječi, ne uključuje se u terapiju, već se roditelji savjetuju o pravilnom ophođenju.

Ponekad mucanje ostaje prisutno u svojoj blažoj početnoj formi ne prerastajući u učestalije i napetije oblike netečnosti.

Uz posjedovanje takvih informacija roditelji mogu mirno ignorirati netečnosti ako dijete ponavlja bez napetog ubrzavanja cijelu riječ, dio rečenice ili čak i cijelu rečenicu ili ako je pokoji slog ponovljen na isti takav način nekoliko puta.

Neka djeca izgovaraju prve riječi sa značenjem još u dobi od 9 mjeseci, dok druga tek oko 15. mjeseca; neka djeca počinju povezivati dvije riječi u prve rečenice već s godinu i pol, dok druga tek nakon drugog rođendana; neka djeca uvijek govore tečno, dok druga u ranoj predškolskoj dobi prolaze kraće razdoblje takozvane razvojne netečnosti (zastajkivanja, zapinjanja); neka djeca vrlo brzo ovladavaju pravilnim izgovorom glasova i već s tri godine govore gotovo čisto, dok druga dugo bruse glasove i usvajaju standardan izgovor teških glasova tek oko petog rođendana.

Krajnji je cilj terapije vraćanje na graničnu razinu ili na razinu normalne netečnosti prema ljestvici razvoja mucanja.

u razdoblju između 2 - 5 godine mnoga djeca prolaze periode netečnosti govora.

Također, roditelji vode dnevnik o nekim situacijama koje pospješuju netečan govor, nastojeći uočiti neke osobitosti u okolini, njenom načinu govora ili vrsti obiteljskih događanja koja utječu na pojačanje govorne netečnosti.

Djeca rijetko mucaju u iskazu od samo jedne riječi, njihove netečnosti nisu posljedica sâmo složenosti izgovora neke riječi već se pojavljuju najčešće na prvoj riječi nekog spoja riječi.

Takve netečnosti tipa zadržavanja i ponavljanja riječi od imaju zaštitnu ulogu za potpun izgovor sljedeće, teže riječi grožđa.

Profesor Onslow će na radionici dati pregled najvažnijih svjetskih terapijskih postupaka, uputiti nas kako u male djece razlikovati normalne netečnosti od mucanja, kako procijeniti jakost mucanja, te kada i kako djelovati.

Oko 80 % djece prestaje mucati u predškolskom razdoblju.Oporavkom od mucanja smatra se kada dijete, prema opservacijama roditelja, ima manje od tri netečnosti u svom govoru i kada se netečnosti nisu pojavljivale u zadnjih 12 mjeseci.

Ako osoba iskazuje anksioznost ili zabrinutost radi netečnosti, terapija može sadržavati edukaciju o poremećaju i savjetovanje o promjeni stava i percepcije

2. NESPOSOBNOST uključuje trenutak netečnosti i reakcije događanja

U toj svojoj teoriji posebno apostrofira to svoje vrednovanje jer kaže da je kod mucanja kao i u životu, da neki govor može imati puno više netečnosti nego onaj koji je vrednovan netečnim i da će nužno utjecati dalje na razvoj.

Roditelje koji kod svog djeteta primijete neke znakove mucanja, prof. logoped R. Kožul savjetuje da što prije potraže pomoć logopeda, koji će procijeniti učestalost i oblik govornih netečnosti te dati potrebne savjete.

- 2. i 3. pravac će uvijek biti netečan, ali bez obzira na onu količinu netečnosti u 3. pravcu nikad se ne razvije u jake oblike mucanja upravo zbog toga što ta djeca/osobe na neki način uspiju vladati svojim mucanjem

Bluemel smatra da se dijete koje muca rađa sa sklonošću ka govornoj netečnosti (to je slično kako se netko javlja sa sljepoćom za boje).

Međutim, katkad i normalne razvojne netečnosti mogu postati uzrok poremećaja i prerasti u " pravo mucanje ".

Osobe koje mucaju ne posjeduju tu potrebnu dominantnost iz jedne hemisfere i zbog toga dolazi do konfuzije, odnosno netečnosti u govoru, a s druge strane prevježbavanje ljevaka na uporabu desne ruke dovodi do konfuzije u kontroli pokreta i zbog toga dolazi do mucanja

5. - 6. godine) i posebno kada su netečnosti blagog tipa.

Ryan ide se dalje ako ima najviše 2 % netečnosti

Prema Wijnenu normalne netečnosti u dječjem govoru javljaju se povećavanjem br. riječi u iskazu, te upotrebljavanjem složenije sintakse.

Ali ako dijete ne uspije razviti automatizaciju preveliki zahtjevi su na jezičnu obradu te u govoru dolazi do netečnosti

Netečnosti u govoru često su praćene grimasama lica, trzajima glave, treptanje očnim kapcima, pokretima sličnim tremoru

Djeca u tom razdoblju počinju često zapitkivati, ta česta zapitkivanja, razmišljanja i pojašnjenja mogu sa sobom nositi pojačanu netečnost, pogotovo kod djece koja su inače sklonija netečnosti.

Netečnosti se mogu javiti na bilo kojem dijelu riječi (na početku, u sredini, na kraju) ili rečenice što znači da nema konzistentnosti.

Osobe s neurogenim mucanjem ne pokazuje adaptaciju ili smanjenje netečnosti tijekom zbornog govorenja, pjevanja, produženog govora, šaptanja, tihog govora, maskinga ili dileya.