Ovakvo paničarenje i halabučenje jednog marksista u situaciji kad su institucionalizirani partijski marksisti držali sve poluge vlasti, pa ih je ipak uzbuđivalo već ako bi se tuđa ideologija samo usudila pojaviti u književnosti i kulturi, upozorava na to da se njima više nikada ne smije dati vlast, kao ni nacistima, jer su posjednici određene vrlo isključive i netolerantne svijesti i da vlast nikada ne puštaju iz ruke demokratski, osim u već vrlo razblaženoj, takoreći račanovskoj formi.