Sa stanovišta sportske scene Srbije primena tradicionalnog modela od strane MUP-a znači: odsustvo komunikacije; nepovezanost aktivnosti; želja za osnaživanjem sopstvenih kapaciteta; ponavljanje aktivnosti u lancu, na različite načine; preskakanje i nepostojanje bitnih karika; postojanje predrasuda kod profesionalaca; isključivanje ili neuključivanje drugih u proces prevencije; nespremnost da se na duži rok i temeljitije učestvuje u projektima; nepostojanje institucionalne strukture na nacionalnom nivou za razvoj projekata i strategija.