Nesto piskaras o Dr. Tudmanu ne budi toliko zalupan u glavu, jer da nije bilo Dr. Tudmana danas za HR nitko nebi znao, 70 % poubijanao, a 30 % napulica bili bi danas dobri sr-janjicari.

Poziva se na Krscanstvo a to nije NITI MALO covjek koji je varao svoju zenu da bi je nakon toga ostavia, napravia ljubavnici dvoje dice iako je od njega mlada neki 25 godina.to nije KRSCANSTVO. sagradio je spomenik Tudmanu samo za skupljanje jeftinih politickih bodova.

TUDMANU a ti sivonja procitaj knjiu Tudmanova Bastina od Nediljka Mihanovica pa ces vidit i sebe u toj knjigi kao izdajnika.

U otvorenom pismu predsjedniku Tudmanu u svoje osobno ime zastupnik SDP-a dr. Zdravko Tomac, istice kako povod pismu nisu samo cestitke za uspjehe u oslobadanju nase Hrvatske vec i " necuvena i lazna optuzba koju je izrekao Carl Bildt koji bi morao stititi pravdu i istinu, zrtve agresije, a ne otvoreno pristajati na stranu agresora i njegove zlocinacke politike ".

Hvala Franji Tudmanu sto nas nije poslao na klanje.

Danas svatko ziv moze podmetati i pakirati mrtvome Tudmanu.

Tudman je pregovarao sa Milosevicem kako bi dobila jos koji mjesec, dva na vremenu jer je i Tudmanu bilo potpuno jasno s kim ima posla.

O Tudmanu ekipi nisam razmisljala, ni promijenila misljenje.

Jugo nostalgicari ljevicari mediska nistavila nemogu Tudmanu nista koliko god lagali i izkrivljivali povjest.

Tudmanu je pola kabineta bilo Srba, a tko zna koliko ministara, Vlade, savjetnika i ostalog Židova, a sam dolazi iz Beograda u kojemu je proboravio vise i u vaznijem periodu zivota nego u Zg (jer su mu djeca gotovo pljunuti beogradani) i onda ova priča.

Slovenci pak su vec ujutro predali kljuceve u hotelima i znali su sto ce napraviti dok pak je Ivici Racanu bio glavni problem da bi u Hrvatskoj SKH mogao izgubiti vlast i vise je u Milosevicu pokusao naci saveznika protiv Tudmana nego u Tudmanu protiv Milosevica, tek ga je rat trajno preobrazijo (to je cinjenica na koju nas je vecina slijepa).

uglavnom istina je da nacionalizam hrani nacionalizam. svaki put kad je ponestajalo nacionalistickog zanosa ili je milosevic pomogao tudmanu ili obrnuto. i mislim da je tu najveci problem.

hvala svim komunistima, a bilo ih je, koji su u samom pocetku dali nasem precedniku FRANJI TUDMANU POTPORU U NJAGOVOM RADU da nas digne u borbu za Hrvatskom samostalnoscu.da mi je znati kakvu su oni Hrvatku zamisljali.bilo bi jako atraktivno napraviti intervju sa na primjer jednim Manolicem, boljkovcem.znam da bi to potaknulo mnoga gudjanja, al ti ljudi su ucestvovali u samom pocetku nezavisne Hrvatske Drzave.

Ako se istrazi Tudmanovo djelovanje 1945., onda te dogadjaje treba temeljito istraziti, a ne da ostane na samom Tudmanu, a o ostalom i ostalima: nikom ništa po običaju.

nemesis, izgleda da ja ipak pripadam onoj (trecoj?) skupini koja misli da ovaj rat nije bio dogovoren, ali kako se radilo o vrlo slicnom nacionalizmu politickih lidera, da je on vrlo brzo postao dogovorni rat:) kod srba je situacija bila vrlo cista. nakon globalnog sloma real-socijalizma, srpska komunisticka partija predvodjena milosevicem se vrlo brzo premetnula u nacionalisticku stranku, jer je to bio jedini modus ocuvanja vlasti u kojemu je bivsa komunisticka partija i dalje mogla ostati na vlasti. naime, u vecini tkz. " tranzicijskih drzava " su komunisticke partije nakon sloma real-socijalizma izgubile vlast. srpski komunisti su masovnijim budjenjem nacionalizma na jedini moguci nacin uspjeli sacuvati vlast. hrvatski komunisti predvodjeni racanom nisu uspjeli zadobiti povjerenje hrvatskog naroda da bi se kao " anacionalni " uspjeli oduprijeti sve vise rastucem srpskom nacionalizmu i na prvim visestranackim izborima hrvati su dali povjerenje tudmanu i hdz-u. dali smo povjerenje onima koji su bili vrlo slicni (da ne kazem i isti) kao milosevicevi " nacional-komunisti ". sasvim logicno sa aspekta da jedan nacionalizam (u ovom slucaju srpski) potice nastanak drugog nacionalizma (hrvatski) i da se u takvim situacijama biraju slicni lideri. kako je razvoj srpskog nacionalizma (u masovnijoj formi) poceo daleko prije onog hrvatskog (jos od " kosovske revolucije ") i kako se hrvatski nacionalizam nije razvio pod liderstvom komunisticke partije, po meni je teorija o " dogovorenom " ratu potpuno promasena teorija. no, kako se radilo o istim profilima nacionalistickih lidera, suradnja izmedju milosevica i tudmana je zapocela vrlo rano (jos od " karadjordjeva " 92 g. kad se pocela dijeliti bosna) pa i cijelo vrijeme ovog rata. izmedju tudmana i milosevica je uvijek postojala ta pozitivna " fibra ":)

Prisustvovali su sastancima tadasnjeg drzavnog vrha gdje se raspravljalo o nacinu rjesavanja srpskog problema (po Tudmanu, 2 - 3 % Srba je bilo OK).

Hrvatska s indignacijom odbija kvalifikacije koje je izrekao Bildt, smatra ih neutemeljenima i trazit ce ispriku predsjedniku Tudmanu.

svi ste vi vjerojatno premladi za objektivnu percepciju. morate jednom za svagda zapamtiti da je drug Tito i partija stvorila zemlju iz pepela. iz nicega, jedino volje nije manjkalo. a danas djeco? ne dajte se da vas razni bogovi, ive, krasniciji, i ostali mutavi hrvati vuku ideologijom u propast. drugu Titu bile su stotine delegacija na sahrani. tko je bio tudmanu pitam vas?

Zemljace, moramo Tudmanu zahvaliti sto nas je ostalo zivih najmanje dvadeset tisuca.

Najcrnje od svega mi je sto se to, tj ta laz zaboravlja i na njoj se dalje grade nove, a upravo je mit o Tudmanu kao posvemasnjem krivcu i izgovoru prava mjera te lazi.

skviki, jedno hipoteticko ili " kibi dabi ", pitanje? sto mislis, da je kojim slucajem tudman prije rata postupio drugacije i da nije bilo tog njegovog sikaniranja hrvatskih srba (" peticije o lojalnosti ", masovnih otkaza.. etc), dali bi se oni (u tolikom broju) uopce stavili pod tu velikosrpsku ideologiju slobodana milosevica? ako si kojim slucajem procitao goldsteinovu.. " 1941 godina koja se ponavlja " i sam znas da je bilo potrebno jako malo da se te stare.. i ne tako daleke rane iz ndh-a ponovo otvore i da dodje do jos jednog sraza izmedju ta dva naroda? tudmanu kao laznom doktoru povijesnih nauka (taj doktorat mu je mimo svih uzusa sredio pok. dalibor brozovic na zadarskom faksu) puno ni ne zamjeram sto kao neznalica nije tu povijest uzeo u obzir, ali.. mene sad zanima tvoje misljenje o svemu tom?:) dali se na milosevicev profasizam moralo odgovoriti sa istim hrvatskim profasizmom?

Ne bi bilo uopce tragicno sto su zamjerali Tudmanu, medutim sve, ama bas sve lose sto su pripisivali Tudmanu su debelo premasili.

Uostalom, uvijek se pitam, ako je moguce da ijedan Srbin kojem je ta nacionalna manjinska pripadnost vazna na izborima moze glasati za Pupija, koji je od 90 - tih, lizao dupe Tudmanu i HDZ-u, a do jucer omogucavao Sanaderu da radi sto hoce..

Ma ne samo Franu Tudmanu nego i Ankici, Seki, klonovima, unucima.. Mi gradani Hrvatske trebamo se ogledati primjerom na Frana Tudmana i poklonit novcanike i kredine kartice turistima kad dodu u Krvatsku.

mislim da je za pocetnu kriticnu hrvatsku " nacinalisticku masu " najvise zasluzan milosevic i strah od njegovog ekspanzinistickog nacionalizma. primitivne politicke narode koji funkcioniraju (i razmisljaju) jedino na razini koletiviteta i nije tesko zapaliti za takvo razmisljanje. gledajuci film o prolasku titovog plavog vlaka kroz zagreb na njegovom posljednjem putu prema beogradu kad su na stotine tisuce u suzama ispracali njegove posmrtne ostatke, nikad nisam bio u dilemi da je vecina njih to iskreno radila. kao sto je vecina (tih istih i opet iskreno) desetak godina kasnije freneticno aplaudirala franji tudmanu na trgu bana jelacica. tudmanu je kao i milosevicu odgovarao ovaj rat, jer osim zadovoljenja svog bolesnog ega koji ih je iz ispodprosjecnosti preveo u nacionalne lidere (povijesne " licnosti "), rat je bio odlican paravan za pretvorbenu pljacku nekad drustvene imovine u kojoj su njih dvoje sebi (i svojoj obitelji) namjenili lavovski dio tog kolaca. naravno da je moglo drugacije, jer raspad bivse cekoslovacke koji je proveden bez jednog ispaljenog metka to najbolje argumentira. milosevic je zaigrao na ekspanzionisticki nacionalizam i bez obzira sto takav nacionalizam u pravilu stvara slican i na drugoj strani, da tudman nije svojom " politikom " namjerno gurnuo hrvatske srbe u narucje milosevica, vjerujem da je sve moglo biti drugacije.

kome smeta spomenik pokojnog Tudmana u plaskom, znam takozvanim srbima, trebali bi i jedan spomenik u Saborskom, pokojnom Tudmanu, hvala

kad realno sagledamo milosevica i tudmana vidjeti cemo niz slicnosti izmedju ta dva nacionalisticka lidera. milosevic kao i tudman su se razvijali u istom komunistickom " miljeu ", s tim da je tudman svoje nacionalisticko skretanje platio iskljucenjem iz komunisticke partije i sa statusom povlastenog " disidenta " (u odnosu na druge) bio politicki eutanaziran, dok je milosevic kao mnogo mladji imao " srecu " da svoj nacionalizam pretvori u vladajucu ideologiju. kod milosevica ce ostati sporno to, dali je njegovo nacionalisticko " osvjestenje " bilo njegov vlastiti izbor, ili je samo kao lukavi i pragmaticni politicar izabrao jedini moguci nacin (nacionalizam) na koji je komunisticka partija srbije i nakon raspada socijalizma mogla opstati na vlasti. da budemo na cistu, komunisticka partija bivse jugoslavije iako formalno anacionalna (samo klasna) partija, nikad se nije odrekla tog svog prikrivenog nacionalizma koji je bio najvise prisutan kod srpskih i hrvatskih komunista, sto je kratka povijest " nove jugoslavije " eksplicitno i pokazala. tako da kad govorim o skretanju komunisticke partije prema nacionalizmu, ne govorim o fenomenu koji u toj partiji do tada nije bio prisutan. no, vratimo se milosevicu i tudmanu. znaci, jedan i drugi su imali isto komunisticko polaziste i u toj komunstickoj partiji su zauzimali visoku politicku funkciju. jedan i drugi su politicki " odrasli " u totalitarnom okruzenju sto je presudno utjecalo na njihov autoritarni i nedemokratski politicki stav koji su otvoreno pokazivali. s tim da je tudman bio daleko vise cinik i otvoreno kroz svoje uvrede (" sitnozubani " i " janusi ") javno manifestirao sto misli o demokraciji i pravu na razlicit politicki stav. jedan i drugi su u skladu sa njihovom nacionalistickom (ne) svijescu sebe indetificirali kao narod i u skladu sa tim, svoju poziciju i poziciju svoje obitelji uspjesno materijalizirali u pretvorbenoj otimacini nekad drustve imovine. u cemu je bila jedina razlika izmedju tudmana i milosevica? da sam cinik, najednostavnije bi odgovorio.. " samo u kolicini oruzja kojim su raspolagali pocetkom devedesetih ":) slijedom povijesnih zbivanja tokom nastanka dviju jugoslavija u koje su srbi kao pobjednici u dva svjetska rata sebi svojatali veca prava u tim " jugoslavijama ", srpski nacinalizam pocetkom devedesetih je bio ekpspanzionisticki (osvajacki), dok se hrvatski svodio na obranu od tog srpskog osvajanja. tudman jednostavno nije imao povijesno uporiste (a ni municiju) da hrvatski nacionalizam prevede u ekspanzionisticki, iako je zbog toga strasno patio (" karadjordjevo ", " salvete " i ostale njegove bljezgarije o povijesnim pravima hrvatskog naroda), tako da nas jedino to spasava da na kraju ove tuzne povijesne epizode u kojoj su srpski i hrvatski narodi bezocno opljackani od svojih " nacionalnih lidera ", ne ispadnemo bash toliko " isti " no, kako je tudman taj svoj hendikep uspjesno iskompenzirao sa obracunom prema srbima u hrvatskoj, vise nego sam uvjeren, da je bog to dopustio, da bi on i milosevic danas u haagu tratili vrijeme igrajuci jedan protiv drugog belu u tom zatvoru.

To je obična prepredena babetina koja je u vihoru rata dosla do abnormalno velikog novca zahvaljujuci Franji Tudmanu i njegovih 200 familija a sad prosipa pamet gladnom narodu kako je ona sposobna

" Indigniram sam izjavom Carla Bildta u svezi Vas osobno koji ste ucinili sve za mirnu reintegraciju Hrvatske i davanja svih garancija njenim srpskim gradanima ", stoji u pismu predsjednika Savjeta SDPH dr. Antuna Vujica predsjedniku Hrvatske dr Franji Tudmanu.

Tudmanu popularnost raste u bunkeru preko svake mjere, a gomila nakaradnih kritika doprinose njegovoj jos vecoj legendarnosti.