Kasnih 1960-ih mladi Talijanski fizičar po imenu Gabriele Veneziano je tragao za setom jednadžba koje bi objasnile jake nuklearne sile ekstremno snažan lepak koji drži nukleus svakog atoma zajedno povezujući protone i neutrone.

Magnetni pištolj, zadnje ručno oružje... ovog tisućljeća, ispaljivalo je neutrone... kroz elektromagnetski akumulator.

Molekule, atome, neutrone.

Kvarkovi su se spajali u protone i neutrone koji su kasnije privukli elektrone kako bi formirali atome od kojih je nastala ogromna izmaglica.

Jedna od protozvijezda izbacuje neutrone.

Pokrenulo mu je neutrone ili nešto.

Kada pozitivno naelektrizirane neutrone privuče katoda paladija, oni se spoje.

Molekule u teškoj vodi imaju dodatne neutrone koji je čine... težom.

Gravitacija je toliko jaka da unutar zvijezde protoni i elektroni su pod pritiskom, kreirajući neutrone.

Prikaži protone i neutrone koristeći paviljone kao predložak.

Jedina druga metafora koja mi je pala na pamet bi spominjala protone i neutrone, a prema danim okolnostima, posegnuo sam za jačom.

Kako se svemir dalje hladio kvarkovi su se spajali formirajući veće i složenije strukture odnosno protone i neutrone.

Da bi doveo reaktor do punog kapaciteta dr. Shaka uklanja kontrolne šipke koje apsorbiraju neutrone i sprječava njihovu rekciju s drugim atomima.

On vjeruje da će energija zrake svjetlosti stvoriti gravitacijsko polje dovoljno snažno da povuče rotirajuće neutrone kroz vrijeme.

A onda smo upali ciklotron i prebrojava neutrone po fisije.

Da, za brze neutrone.

Da pogodim, nešto lovi neutrone.

Da pogodim, nešto lovi neutrone brže nego što ih možemo proizvesti.