Iako 241 ^ Am ima manje vrijeme poluraspada, može se dobiti iz 241 ^ Pu koji je podvrgnut bombardiranju neutronima na duži vremenski period.

Već na osnovi ovih podataka čini se da će najprikladnija eksperimentalna konfiguracija biti korištenje neutronskog izvora u kontinuiranom i pulsnom radu, s time da se detektiraju gama zrake koje su posljedica inelastičnog raspršenja neutrona, uhvata termalnih neutrona i aktivacije brzim i termalnim neutronima.

Činjenica je isto da u vrlo teškim jezgrama nuklearne sile među nukleonima (protonima i neutronima) nisu više dovoljno jake da jezgru drže na okupu.

Ne radi se o vinu nego o materijalu koji se starenjem zamara, pogotovu ako je stalno bombardiran neutronima iz raspada urana.

Proizvodi se u miligramskim količinama bombardiranjem bizmuta neutronima.

Dakle istina je da se radi o oplodnji kao i Pu-239 ali ovdje se radi o sporim neutronima što naravno olakšava dizajn reaktora jako puno. (tj netreba ništa novo razvijat).

Nastaje kao produkt bombardiranja neodimija s neutronima.

Uz fuzijske reakcije, slijedeće reakcije s neutronima su značajne zbog " oplođivanja " tricija u " suhim " fuzijskim bombama i nekim predloženim fuzijskim reaktorima:

Za NE je starost još kritičnija, jer je okolni materijal stalno bombardiran s neutronima iz raspada urana.

Osnova prve nuklearne elektrane u Obninsku je reaktor sa termičkim neutronima, s grafitnim moderatorom i hlađenjem s pomoću vode pod tlakom.

@ sdjfgr > koji je tebi?, neutrini i neutroni nisu isto (da oboje su negativno nabijene čestice), oni vrše eksperimente sa neutrinima, a ne neutronima

Tako se, na primjer, bojni otrov sarin najbolje vidi u spektru gama zraka proizvedenim bombardiranjem brzim neutronima linijom energije 1.778,7 keV iz nuklearne reakcije 31 P (n,?) 28 Al (2,24 minute) i linijom energije 1.356,8 keV iz reakcije 19 F (n, p) 19 O (26,9 sekundi).

U osnovi, te metode koriste princip da se jezgre kemijskih elemenata u istraživanom uzorku mogu bombardirati prodornim nuklearnim zračenjem (uglavnom neutronima).

Nuklearne reakcije fisije otkrivene su pokusima na uranu, koji je bio bombardiran neutronima.

Danas se koristi postupak separacije aktinija iz lantana metodom ionske izmjene (rjeđe) ili jednostavnom radioaktivnom pretvorbom ozračivanjem radija neutronima u nuklearnom reaktoru.

Oplodni materijal je U-238 pri čemu nakon reakcije uhvata neutrona te nakon dva uzastopna beta-raspada nastaje izotop Pu-239 koji je fisibilan s termičkim neutronima na sličan način kao i U-235. Ova vrsta reaktora omogućuje daleko ekonomičnije korištenje urana u odnosu na termičke reaktore.

Radioaktivna kontaminacija nakon nuklearne eksplozije pojavljuje se u obliku radioaktivnih padalina i radioaktivnosti izazvane neutronima, a dolazi iz tri izvora:

Tijekom mnogih godina, energija u nuklearnim elektranama se stvara procesom fisije, u kojem se jezgre teških elemenata, kao što je na primjer uranij, bombardiraju neutronima pri čemu se otpušta velika količina topline.

Ac je također stvoren bombardiranjem 236 ^ Ra neutronima.

James Chadwick protumačio je da je to roj čestica jednakih masa kao protoni, ali bez električnog naboja i nazvao ih je neutronima.

Oslobođena energije veze u slučaju kada izotop U-235 uhvati neutron je veća od odgovarajuće energije aktivacije, dok obratna situacija nastaje kada se neutron apsorbira u izotopu U-238. To praktički znači da je U-235 podložan fisiji s neutronima bez kinetičke energije, dok je za fisiju nuklida U-238 potreban neutron s kinetičkom energijom koja odgovara razlici između energije aktivacije i oslobođene energije veze.

Za detekciju neutrona služi i metoda aktivacije, kojom se neutronima izlažu folije materijala pogodnih za aktivaciju (veliki udarni presjek i relativno kratko vrijeme poluraspada aktiviranog izotopa).

" Dakle, ono što govoriš, usmjerio bi epruvetu napunjenu neutronima na uranijsku špikulu i to bi pocijepalo atom? "

Pu-239 se dobiva umjetnim putem iz uranija-238 i bombardiranjem sporim neutronima, a nastaju beta-čestice i neptunij kao međuizotop.

Od elemenata koji se nalaze u prirodi, a koriste se u nuklearnoj energetici kao gorivo su uran (233 U, 235 U, 238 U) i torij (232 Th). 238 U i 232 Th nisu fisibilni termičkim neutronima već se koriste kao oplodni materijali.

To je važan pokazatelj veličine problema povezanih s neutronima kao što su radijacijsko oštećivanje, biološki štit, daljinskog upravljanja i sigurnost.

Poznate su nam nuklearne reakcije inducirane neutronima čija se svojstva mogu koristiti za detekciju kemijskih elemenata, mjerenje njihove koncentracije, omjera koncentracija dvaju ili više elemenata, te za mjerenje elementalnih mapa u eksplozivima i bojnim otrovima.

Pritom se mogu koristiti bilo procesi elastičnog raspršenja neutrona, bilo procesi aktivacije neutronima.

Iz tog su razloga stvorili ultra umanjenu verziju svemira, unutar koje, kako bi otkrili spomenuti potpis, simuliraju kvantnu kromodinamiku osnovnu silu u prirodi koja omogućuje nastanak nuklearne sile među protonima i neutronima te objašnjava njihovu interakciju.

Ne radi se o vinu nego o materijalu koji se staranjem zamara, pogotovu kroz stalno bombardiranje neutronima iz raspada urana. (I. Derado)