1 0 " A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mla? i od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ov? arskim psima stada svojega. 2 Ta što? e mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena gla? u i oskudicom. 3 Glodali su u pustinji korijenje i? estar opustjelih ruševina. 4 Lobodu su i s grmlja liš? e brali, kao kruh jeli korijenje žukino. 6 Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama. 7 Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti. 8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bi? evima su iz zemlje prognani. 9 Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao pri? a 11 I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu. 12 S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju. 13 Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko, 14 prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje. 15 Strahote sve se okre? u na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iš? eznu spasenje. 16 Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili. 17 No? u probada bolest kosti moje, ne po? ivaju boli što me glo? u. 21 Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš. 22 U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš. 23 Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedni? kom svih živih. 25 Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha? 26 Sre? i se nadah, a do? e nesre? a; svjetlost? ekah, a gle, zavi me tama. 27 Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi. 29 Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom. 30 Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica. 31 aljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narika? a ima.