Ako krenemo od činjenica, jedino što je tačno jeste da se zraka svjetlosti zakrivljuje, mjenja putanju kada prolazi u blizini sunca, što bi generalno značilo, da se uvijek tako ponaša pri prolazu pokraj bilo kojeg nebeskog tijela koje ima jaku gravitaciju, pa što je gravitacija jača, ona se više zakrivljuje.Inače što se mjerenja tiče, baš na tom, nazovimo ga eksperimentu, izmjereni kut promjene pravca zrake na točki gdje je gravitacija sunca bila najjača, jeste o, 87 stupnjeva, po jednom proračunu, po drugom dosad najtočnijem, iznosi 1,75 stupnjeva a i tu se dozvoljava odstupanje plus, minus 20 %. Gdje je tu Newton a gdje je Einstein teško je odrediti.Pošto se rješenje nije moglo nači zbog čega se zraka zakrivljuje više od Newtonovog proračuna, Einstein je pretpostavio da se generalno prostor oko tjela sa jakom gravitacijom, zakrivljuje i zbog toga se zraka, pola ponaša (zakrivljuje) zbog privlačne sile gravitacije, a pola zbog zakrivljenosti prostora.Dok je gravitacija uzrok, promjene putanje zrake, još je svima sve logično, kada se uđe u zakrivljenost prostora, kao razlog onda više nikome ništa nije jasno, jer ulazimo u područje čiste teorije koja još nije potvrđena u praksi.Mi se moramo vratiti nazad i prvo otkriti TEHNIČKU BRZINU SVJETLOSTI, koja se može izračunati sa drugim parametrima i to baš na prethodnom primjeru zakrivljenosti zrake svjetlosti, jer je tu u pitanju masa čestice određene BRZINE, na nju djeluje sila gravitacije, koja ima učinak promjene pravca iste zrake i to je eliptična putanja.Kada nađemo tehničku brzinu svjetlosti, kockice če se same složiti.