Vicky Cristina Barcelona ne pati, kao što neki misle, od učešća turističkorazgledničkih prizora, uostalom logično motiviranih i odgovarajućih željenom lakom duhu filma, odnosno od navodnog lažnog i kičastog prikaza mediteranske kulture (taj bi prigovor imao smisla da je Allenova ambicija prikazati autentični Mediteran, što njemu međutim nije na kraj pameti), bitan problem filma je u kontinuiranoj prisutnosti voiceover naratora koji bi trebao imati, a nema, jasniji ironijski pomak spram događaja o kojima izvještava, te mnogo važnije - film je povremeno toliko lagan da na nekim mjestima postaje prazan, odnosno pojedini prizori ne samo da su posve nezanimljivi, nego i lišeni elementarne funkcionalnosti.