... upravo je 5.41 ujutro i nesanica me ubija u pojam. zašto - ne bih znala, no umjesto da se nervozno vrtim po krevetu, digla sam se i napravila si valjda najbolju kavu u životu. možda i nije baš toliko dobra, no meni je - u ovom trenutku - fantastična. baš si mislim, kad sam zadnji put popila kavu, macchiato ili nescafe, i da me je svojom izvrsnošću ugodno iznenadilo? hm.. mislim da ima negdje tjedan dana od tog nescafea. nije ni bio nescafe, već jacobs, ali.. who cares? to je bila jedna od onih kava nakon koje ne znaš da li imaš sladak ili gorak okus u ustima. ne govorim konkretno o napitku itself, već o društvu u čijem sam popila dotični napitak. da, da; bilo mi je jako drago i sve to redom, čak su mi se nakon toga počele paliti neke lampice i potaknule me da otkrivam neke stvari o kojima nisam prije ni mislila, no... morala sam otići, nestati. morala sam, jer se nisam htjela dovesti u onu konfuziju i manično depresivno stanje u kojem sam bila davno prije, zbog te iste kave.. u to vrijeme bio je čaj, i to indian, koliko se sjećam. ili lipa? prošlo je već neko vrijeme, ne pamtim baš sve detalje... bilo je lijepo na trenutak ostaviti sve pred vratima i živjeti u trenutku, carpe momentum valjda, bilo je lijepo i ono što je slijedilo nakon toga.. no... nestala sam. izvukla sam se iz ruku koje su govorile samo jedno. ne tako, ne na taj način i ne zbog toga. mislim da bih mogla napisati još jednu knjigu, ovaj put pod nazivom " Kako napraviti budalu od sebe u 3 koraka " ne bi bila bestseller, no možda - upravo zbog svoje opće prihvaćenosti same terminologije i banalnosti postane upravo to. a mene umjesto u spisateljicu bdsm, porno i over18 literature, proglase nekom novom easy-how-to. ne, ne i ne neću tako i da, još nešto. ima nekih osoba koje sam, ajmo reći tako, upoznala online. ok, ja sam sve upoznala online (osim one gorenavedene kave). i već dugo, dugo smo u kontaktu i toliko smo se ogoljeli jedno pred drugim da je to jednostavno nevjerojatno. od razmjene konkretnih nformacija, do razmjene fantazija i iskustava... i zanimljivo je to, moram reći, i više od toga. sada, zašto ja kradem svoje i tuđe vrijeme na to beskonačno dopisivanje, ne znam, no znam da nas to čini bližima, bliskima; u vrijeme kada smo toliko otuđeni jedni od drugih. govorim u svoje ime, naravno; ja se ionako ne družim s nikime koga ne poznajem sa virtualnih svjetova i ne idem nigdje jer mi smeta sve - od alkohola, smrada cigareta, gužve itd itd... možda i zato jer sam se posvetila samo poslu, školi, djetetu, bdsmu i ovome ovdje - virtualnom svijetu, koji je za mene odavno prestao biti virtualan. i tražim nekog za fotkanje; kao i nekoga tko će kupiti komponente. nemam ja mjesta za to, a i dočepala sam se bolje aparature.... da, ovo je bio potpuno atipičan post za mene. no, nadam se da mi nitko ne zamjera. slijedeći će biti brutalan. jer ste vi to tražili