Sliku u koju je gledao nemoguće je riječima opisati - riječi smrtnika ništavne su prema djelima Bogova
Sliku u koju je gledao nemoguće je riječima opisati - riječi smrtnika ništavne su prema djelima Bogova
Važno je napomenuti, da poslodavac za svaku promjenu rasporeda rada i radnog vremena nekog radnog mjesta mora imati opravdani razlog i izvršiti savjetovanje sa radničkim vijećem, u protivnom takve odluke su ništavne.
Njihove strategije se nikad nisu ostvarile i one su ostale ništavne.
Još manje smisla ima svesti svu neizmjernost života, revolucije, budućeg stvaranja, na sitnice i ništavne sporove.
Niže instance lokalne sinode, pa čak i opći sabori koji bi se okupili bez papinog odobrenja i potvrde (a kakvih je u povijesti bilo), nemaju tu vlast i ukoliko se protive volji vrhovnog Učiteljstva, njihove su odluke ništavne.
U Riječkoj metropoliji ' na čekanju ' je 50 upita za poništenje braka dok se na godinu pojavi po 10 novih upita.« Crkveni zakonik daje desetak motiva ništavosti po kojima te ženidbe mogu biti ništavne, a četiri najčešća su: zbog psihičkih smetnji, prijevare, simulacije ženidbe kao takve ili zbog prisile. », doznali smo od generalnog vikara Riječke nadbiskupije, Emila Svažića.
U svakom slučaju, sve odluke Vičevića i njegovog Izvršnog odbora su ništavne, uključujući i imenovanja izbornika, suspenzije...
Iz mnogih, različitih razloga, iako mi je na to teško odgovoriti, jer to je kao da me netko pita zašto živimo: pišemo iz nemoguće želje da se na neki način zaustavi život što bježi, da se otmu lica, geste, trenuci, osjećaji, ništavne egzistencije što izmiču, da ih se otrgne izumiranju i zaboravu.
U izvrsnoj interpretaciji Renea Bitorajca, možda je najsugestivnija nijansa Babićev gotovo neprestani smiješak na usnama i u očima, smiješak samozadovoljnog lukavca svjesnog da je nadmudrio i preveslao ljude, običaje, zakone i pravila, ništavne budale i budalaštine te tako sebi omogućio način života kakav mu odgovara.
Navedena dva zakona definiraju kako su " promjene pojedinih odredbi međusobnih ugovora - u ovom slučaju promjenjive kamatne stope - bez ugovorene referentne stope, moguće ništavne ako uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno ako su suprotne načelu savjesnosti i poštenja jer uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama "
Nisu to neke velike traume; one su čak i ništavne u odnosu na traume onih koji su izgubili članove svojih obitelji i svoje domove, ali jesu traume u odnosu na one koji dupe svoje nisu makli ni za što, ni za koga u proteklih petnaest godina i koji su svoje (lažno, nepotrebno i ostrašćeno) domoljublje prakticirali pred televizijskim ekranima.
Ako su neke odredbe u međuvremenu postale nezakonite, nevažeće ili ništavne, valjanost i provedivost ostalih odredbi neće ni na koji način biti time pogođena ili smanjena.
Osim toga, presude koje su donesene bez sazivanja sjednica sudskih vijeća, a kojih nije mali broj, u biti nikad nisu ni donesene i one, sukladno važećim zakonima, faktički ne postoje, odnosno pravno su ništavne.
Smatra da je konstituirajuća sjednica NO-a bila nezakonita i da su odluke s te sjednice ništavne jer se sjednica NO-a Ine može valjano održati ako su prisutni svi članovi.
Rekao sam ti, neće ti to nikada uspjeti i sve dok sam na ovom forumu sve tvoje " swollow " spike biti će demantirane i ništavne.
Zanimljivo je kako se ljudi zatrpaju malim problemima, sitnicama koje su ništavne toliko da postanu malodušni i neosjetljivi na tuđe potrebe. i tu onda dođem ja - sjedim, slušam i dalje sjedim... jednostavno nisam im potreban da diskutujem već da upijam, da se rasterete, isprazne...
Navodno se i sve dozvole spomenutog terminala u Pločama temelje na nevaljaloj lokacijskoj dozvoli, a ako je to istina, onda su silom zakona i sve ostale dozvole također ništavne.
9 apsolutno u stanju da se prehrani bez da se proda u najamno ropstvo, dok istovremeno podriva zemljište, otprilike trideset devet postotaka našeg naroda srednje klase, čiji sitni alat i mali kapital čine ovu sigurnom žrtvom konkurencije sa velikim kapitalistima koji je bacaju u očajanje; kad je ekonomski zakon koji dostiže svoju punoljetnost pod privatnim vlasništvom alata, grupisao sve privatne vlasnike u, od prilike, osam posto stanovništva ove zemlje, davši tako onoj maloj kapitalističkoj klasi da živi bez rada, prinudivši većinu, radničku klasu, da radi bez uživanja; kad je najzad došao do raskrsnice na kojoj se danas nalazi naša zemlja, da se devedeset četiri postotka poreza, kako je izjavljeno u kongresu, troši za« zaštitu svojine »- svojine jedne brojno ništavne kapitalističke klase - a ne za zaštitu života; kratko rečeno, kad je privatno posjedovani alat posvršavao sve te poslove i kad se klase, neradni bogataši i radni siromasi nalaze u punom rascvatu - tada centralni upravni autoritet izlazi pred nas potpuno preobražen; njegovi nekadašnji zadaci da, upravljajući proizvodnjom u njoj i učestvuje, zamijenjeni su zadacima da zavisne, robove, podčinjene, tj, radničku klasu održava u ropskoj poniznosti.
Spisi predsjedništva obuhvaćaju normalije, personalije, disciplinske (karnosne) predmete, spise o uzničkim računima i nakladama te gruntovne i urbarske predmete, dok su knjige uglavnom evidencije normalija, personalne evidencije sudskog i pravosudnog osoblja i dr. Unutar glavne serije sačuvani su sjednički zapisnici, a spisi za razdoblje od 1850. do 1930/1933. obuhvaćaju normalije i okružnice, parnične predmete i sporove radi duga, spise o kupoprodajama, pravu vlasništva, najmovima, kaznene predmete, predmete u vezi zaostavština i poslova tutorstva i skrbništva, izvješća o pregledima sudova, iskaze sudova, spise o odvjetnicima, radu gruntovnica i katastra, razne otpise Zemaljske vlade, ništavne žalbe, molbe za posredovanja, urbarske predmete i drugo.
Stranac nas voli što smo mu izvor zarade na ničemu, što smo pošteni, radišni i još za sada dobre platiše za ništavne stvari.
Zašto bi privatnici ulagali novac u kulturu ako to ne čini država, kojoj je bilo važnije da Bruno Gamulin dobije golemi honorar za režiju ništavne Polagane predaje negoli da klinci mogu gledati neameričke filmove u nekomercijalnim kinima i kinotekama?
Pet očeva male Dannielynn, kao pet lica koja traže jack pot svoje ništavne egzistencije, simptom su posve drukčijih odnosa nego što ih je opisao Kundera u romanu Oproštajni valcer.
Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo.
Takve su odredbe, stoga, nepoštene i ništavne.
Vi podpadate u bića koja su trebala izumrijeti u isto vrijeme kad su vaši drugovi izvršili masovne zločine nad vojno sposobnim Hrvatima (svibanj-srpanj 1945. godine) koji se nisu htjeli pokoriti komunističkom okupatoru na način kako je to okupator želio da se bezrezervno podupire psihopatski zločinac bravar i njegova mega zločinačka organizacija KP, i uz sve da se odreknu vlastitoga nacionalnog identiteta i pretvore u KP uhode, ništavne ljudske ljušture bez osobnosti, ponosa, nacije i narodnosti.
Napravila je dva koraka, izlazeći iz sjene, farovi su bliještali u njene zjenice koje su se sve sve jače sužavale, postajući sitne, gotovo ništavne Ispred nje vrištali su veliki farovi, sitne čestice prašine ocrtavale su njene konture dok je stajala ispred moćne mašine.
Tu se najednom guraju mnogi odlomci odgledanih filmova; od kojekuda napabirčeni beznačajni podaci; svakojaka pitanja na koja nikada nisam dobio odgovor; banalne informacije; francuski crni val i ogromna ozonska rupa nad Antarktikom; dvije priče iz davnine: Kako je Potjeh tražio istinu, priča koju je napisala prelijepa majka šestoro djece Ivana Brlić-Mažuranić i Rashōmon, priča koju je napisao prelijepi mladić komplicirane psihe Akutagawa Ryūnosuke; čudne i nevjerojatne činjenice, na primjer ona da rajčicu uvozimo iz Makedonije, a imamo je sasvim dovoljno i u Hrvatskoj; kulturni skandali, recimo onaj koji je u zajednici filmaša izazvala jedna filmska kritika bez prave argumentacije i bez prave želje da se taj i taj film promotri samo kao film, a ne samo kao film tog i tog autora; svečano, ali sablasno rasvijetljeno nebo nad Zagrebom prije mogućeg bacanja bombi; odlasci s tatom u podrum za vrijeme uzbuna zbog zračnih i općih opasnosti apokaliptične 1991. kad je u Hrvatskoj bjesnio rat, ali i osjećaj sreće zbog toga što su ti odlasci bili nepotrebni jer se Željezničkoj koloniji (bez obzira na obližnju kasarnu na Borongaju u kojoj su bili smješteni vojnici tada već neprijateljske Jugoslavenske narodne armije) nije ponovila veljača 1944. kad je na fašnik za vrijeme savezničkog bombardiranja aerodroma na Borongaju stradala tipična željezničarska kuća u kojoj je živio moj djed Juraj Globan, zvan Jura, koji je poslije bio prisiljen izgraditi novu kuću; tvrdokorne rasističke predrasude bijelaca o crncima i Romima, to jest Ciganima, ili Cigićima, kako ih zovu moji vršnjaci u četvrti Maksimir, čije je indijsko porijeklo po svemu sudeći posve neupitno; nadasve napeta alternativna medicina i terapija čajem, pogledima, travama, dodirima i mastima u Samoboru, koju za malu nadoknadu u stihovima primjenjuje privlačna punašna pjesnikinja bez inspiracije; uznemirujući noćni i dnevni snovi koji se, nasreću, nikada neće obistiniti; neobično uporna, žestoka, svakodnevna nevina maštanja o novom crvenom džemperu s plitkim V-izrezom; napredni i obrazovani simple smart pristup čitanju, za sada rijedak u cijelom svijetu, a najrjeđi u Hrvatskoj; talijanski neorealizam i prvoklasni restorani koji niču na sve strane; bivša zagrebačka kina nazvana po planinama s područja ex-Jugoslavije; gimnazijska ljubavna histerija ljupke djevojke Mateje koja je u međuvremenu postala poznata glumica i koja je nedavno, ' ' pa makar je sad, evo ovaj čas, napale sve hrvatske feministkinje ' ', hrabro i otvoreno izjavila za jedan zagrebački feministički časopis da uopće nema potrebu biti ' ' dežurna feministkinja ' ' jer je ona cijeli svoj život okružena posve normalnim muškarcima koji je ni na koji način nikada ne ugrožavaju i pred kojima ne mora braniti svoju ženskost; avangardna poezija u područjima planeta u kojima više nije moguć nikakav razvoj, a kamoli razvoj poezije (otkud mi sad ovo?); uvid u specifičnu arhitekturu zagrebačke Željezničke kolonije u četvrti Maksimir; punk glazba koju sam nekada volio, pa i sada je ponekad volim, a bio sam, uostalom, i umjereni simpatizer pankera u gimnaziji; čudna, tajnovita i zabrinjavajuća nemogućnost pobuđivanja istinskog estetskog užitka, pa čak i najboljim stvarima, u ljudima hladnog, proračunatog i nervoznog karaktera; Masanobu Fukuoka i alternativna poljoprivreda u Japanu bez kemijskog silovanja tla; art filmovi i trash filmovi; patološki debeli taksist; raznorazni filmovi A-produkcije i B-produkcije; siromašni i ofucani kradljivci biciklā; očaranost neobrazovanih, poluobrazovanih i obrazovanih ljudi banalnim i sve banalnijim zabavama; slatki noćni život; turbofolk glazba; zbrkana povijest margarina; imbecilna ili nespretna novinarska pitanja u novinama, na radiju i televiziji, na koja sugovornici odgovaraju uglavnom nespretno; sve moje reklame i reklamni džinglovi koji ostavljaju gorak okus promašene, ništavne, prolazne urbane egzistencije koja se guši u vlastitom smeću i površnosti; tužna sjećanja na nekadašnja znanja o kojima sada ne znam ništa ili znam vrlo malo, te stoga istodobna ljutnja na sebe i osjećaj krivnje zbog brzine kopnjenja obrazovanosti koju sam tako mukotrpno stjecao i stekao u studentskim danima, a zatim je lako izgubio; Cioranov cinizam izazvan ružnim, trivijalnim življenjem većine svjetske populacije, a osobito Parižana; neopravdana zagonetna nesklonost jednog likovnog kritičara prema apstraktnoj slici Mrkva samo zbog privatnog animoziteta prema autoru tog ulja na platnu (ovu mi je anegdotu ispričao Emil, a imena slikara koji je dobio negativnu kritiku više se ne sjećam); sveopća, žestoka, histerična jagma za pozicije i moć o kojoj mi je također pričao otac kad sam bio mali, a koju i ja sve češće posvuda zapažam, osobito otkad sam zaposlen na radiju; mnoge onespokojavajuće slike i fotografije; sve vidljiviji izostanak usporednog pristupa raznim ljudskim disciplinama i djelima; jedva zamisliva komparatistička rasprava o dodirnim točkama između Picassove Guernice iz 1937. i Campbellove paradajz juhe Andyja Warhola iz 1968., rasprava čiju je neopravdanost, nezamislivost pa i nemogućnost u jednom burnom razgovoru s Vandom istaknuo Emil, dok je Vanda tvrdila da je ta rasprava možda ipak vjerojatna, no svađa je izbjegnuta tako što su zajedno skuhali juhu od rajčice i kukuruzne žgance te tu crveno-žutu kombinaciju pojeli za ručak ismijavajući mogućnost svađe između njih dvoje; kontinuirani ' ' leptirići u trbuhu ' ' (taj izraz čuo sam prvi put od Tine) od onog jutra kad sam se u redakciji zaljubio u Tinu; dvadeseto stoljeće kao neki kolaž, kao neki šašavi Fellinijev panoptikum u ludoj vrtnji svijeta; burni početak dvadeset i prvog stoljeća kao sve brže i brže ponavljanje sumanutih grešaka iz prethodnog stoljeća; kratki odlomci vlastita života kao nagli, ali mutni bljeskovi iskorištenih toaletnih listića na kojima ću ipak, jednom, nikad ne znaš, Marko, možda nešto suvislo napisati; nepotpuni filmovi nakon žestokog alkoholiziranja s Tinom na moru prošlog srpnja; nedavno pročitani šašavi članak u dnevnim novinama o neobjašnjivo neopravdanom izostavljanju nekih radnika i njihovih kvalitetnih radova iz jedne antologije suvremene europske proizvodnje srebrnog čelika (autor članka nigdje nijednom riječju ne objašnjava što je to, zapravo, srebrni čelik); intenzivni početak 21. stoljeća koji iznenađujuće podsjeća na kraj 20. stoljeća, koje je završilo zadnjim danom 2000. godine, a ne zadnjim danom 1999. godine na kojoj je inzistirala u elementarnu matematiku neupućena masa ljudi širom globusa pa su tako mnogi dvaput slavili ulazak u 21. stoljeće uz svesrdnu pomoć lukavih trgovaca.
Tada će, kaže, i europskoj i svjetskoj pa i srpskoj javnosti biti jasno da su fabricirane optužnice nevaljale i ništavne.
Mogu ti samo reći da je vidljiva tvoja želja da te narod voli i da što više komentariše tvoje ništavne škrabotine.
O, zaista slijepci i vode slijepih koji, nadimajući se oholim imenom znanosti, iznose tlapnje kojima izobličuju vječni pojam istine i istinski religijski osjećaj: šireći novi sistem, vodeni bezočnom i neobuzdanom pomamom za novošću, ne traže istinu tamo gdje se ona sigurno nalazi, te prezirući svete apostolske tradicije, prianjaju uz šuplje, ništavne, nesigurne nauke koje je Crkva osudila i njima, ti bezumnici jedni, vjeruju da podupiru i zastupaju samu istinu. 13
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com