I on je nakon priznanja hvalio Nijazova.

Mediji na Zapadu često se zabavljaju s odlukama i zabranama Saparmurata Nijazova, čovjeka čiji se kipovi u naravnoj veličini nalaze na brojnim mjestima diljem Turkmenistana.

Svih šest kandidata za predsjednika bili su iz vladajuće stranke pokojnog Nijazova.

Optužila je Nijazova da zaoštrava odnose s Rusijom zbog rusko-turkmenskog spora oko razgraničenja zona eksploatacije kaspijskog podmorja, gdje su velika nalazišta nafte, a gdje Turkmenistan, navodno, želi zadržati mnogo veća prava nego što mu po duljini njegove obale pripada.

To je bio prvi znak otpora diktaturi Saparmurada Nijazova.

U svom inauguracijskom govoru rekao je da će nastaviti politiku svog prethodnika Saparmurat Nijazova, no također je najavio određene reforme.

Mjesecima već Milorad Dodik, predsjednik vlade Republike Srpske i predsjednik najjače stranke u tom entitetu, kod kuće nema priliku da čuje nikoga drugog osim sebe samoga ili odjeka vlastitoga glasa, poput kakvoga (rahmetli) Saparmurata Nijazova Turkmenbašija, samo paradržavnog i minijaturnog, jer je ovladao svim medijima, od javne Televizije Republike Srpske do Nezavisnih novina, najtiražnijeg dnevnog lista, a sitnu boraniju od opozicije ispisuje u parlamentu kad mu se ćefne kao besprizornu djecu, i nikom ništa.

U prosincu 2003., 13 mjeseci nakon atentata, u turkmenskim knjižarama pojavila se knjiga Terorizam u Ašhabadu: Prava istina o atentatu na predsjednika Nijazova, na čijim je koricama bilo napisano ime autora?

Prema tvrdnjama turkmenskih medija Komarovski je nakon uhićenja predložio vlasti da napiše knjigu o zavjeri protiv Nijazova.

Pišući po nekoliko desetaka kartica dnevno, Komarovski je, tvrdili su turkmenski mediji, u kratkom vremenu napisao debelu knjižurinu prema tezama predsjednika Nijazova.

U uvodu autor je napisao: Bio sam svjedok, a neko vrijeme o osumnjičenik da sam sudionik jednog od najapsurdnijih i najglupljih zločina u modernoj povijesti, atentata i pokušaja državnog udara protiv turkmenskog predsjednika Saparmurada Nijazova.

Svi izbjegli političari, optuženi za organizirane atentata, najenergičnije su nijekali bilo kakvu svoju umiješanost u atentat i optuživali Nijazova da masovno uhićuje njihove rođake.

Ruhnama, " sveta knjiga " turkmenistanskog lidera Saparmurata Nijazova Turkmenbašija, koju u njegovoj zemlji drže moralnim, kulturnim i duhovnim vodičem, bit će do sredine prosinca prevedena i na hrvatski jezik.

U školi su djecu učili da vole Nijazova, koji je sam napisao sadržaj gotovo cijelog udžbenika.

Na vlast je došao 2006. nakon smrti Saparmurata Nijazova - Turkmenbašija (66).

Tek iz posljednjih pozdravnih govora razabirem nešto od njegove veličine, jer je oko njega (za života) uvijek sjajio neki oreol skrom nosti i jednostavnosti, pa i tada kad mi je Meho Bašić kroz suze rekao da " nema više našeg Bajre " pomislio sam na nekog drugog Bajni, nekog Bajru kojeg nisam čak znao ni " zdravo za zdravo ", pa me je Mehina emotivnost začudila; začudila me Nijazova skrhanost tugom i tek sam tada vratio lik " našeg Bajre " u sjećanje, pića koja sam popio s njim, blagi izraz njegovog lica dok s poštovanjem (baš kao da ga zaslužujem) sluša neke moje nebuloze...

Ovih dana, međutim, dok smo čitali o smrti turkmenistanskog diktatora Saparmurata Nijazova zvanog Turkmenbaši i njegovim osebujnim zakonima, činilo se da doista živimo u magijskome realizmu, a da se svijet pretvorio u jedan veliki Macondo.

Mješanac bordoške doge i buldoga težak 36 kilograma, u vlasništvu Nijazova sina Dina, ubio je u utorak nasred zagrebačke Martićeve ulice maltezera Zeku.

Na izborima u 51 izbornom okrugu bili su isključivo predstavnici njegove stranke, koji nisu imali protukandidata, jer je u Turkmenistanu opće uvjerenje da samo politika predsjednika Nijazova vrijedi, pa nema razloga da joj se itko suprotstavlja.

Abdul-Vaheda Nijazova, bit će " čišća " verzija Facebooka.

Odluke turkmenskog predsjednika Saparmurata Nijazova, koji sam sebe zove ocem Turkmena, bile bi komične da posljedice za stanovnike te zemlje nisu tragične: iza njih se krije njegovo ludilo i želja za apsolutnom vlašću u državi bogatoj naftom i prirodnim plinom

Gurbansoltan Nijazova, majka predsjednika Saparmurat Nijazova, značajna je jedino po tome što je njega rodila.

Poginula je u katastrofalnom potresu 1948. Otac sadašnjeg predsjednika Saparmurata Nijazova poginuo je još prije kao vojnik Crvene armije u II. svjetskom ratu.

Nijazova oca Mehmeda, prijeratnog clana HSS-a i nadzornika pruge na sarajevskom Alpasinom mostu, srpski su partizani pred sinovljevim ocima potkovali i potkovanog bacili u jamu.

Samo u građevinarstvu Turkmenistan u bližoj budućnosti namjerava uložiti 14 milijardi dolara, a hrvatske tvrtke zasad tamo uopće nisu prisutne, kaže poslovni čovjek Branko Đanić, koji stoji iza prijevoda knjige Saparmurata Nijazova

Dodajmo i to da se Turkmenistan kao zemlja abnormalno obogatio otkad je Nijazova na vlasti

Ili npr geniji i vizionari, duhovna braća Saparmurata Nijazova.

Gdje ćeš bolje primjere za ZND od Nijazova i Lukašenka

Izbori su dio napora predsjednika Gurbangulija Berdimuhamedova, izabranog u veljači 2007. nakon smrti autokrata Saparmurata Nijazova, za demokratizacijom te bivše republike Sovjetskog Saveza sa 4,8 milijuna stanovnika

Predsjednik se na ovaj korak odlučio s obzirom da je tijekom vladavine pokojnog Nijazova stopa mortaliteta među djecom bila izrazito visoka.