Riječ je o konceptulnom, ali i fizičkom i doslovnom ulančavanju srodnih oblika, te se kroz materijal, oblike, analogije i nadomjeske održava stanoviti nagon samoodržanja teme (lica), pri čemu je Nikolinina briga bila zadržati tu raspravu što je moguće raznovrsnijom i što je moguće uvjerljivijom da ne kažemo iskrenijom.