612. godine p. n. e. babilonci su razorili glavni grad Asiraca, veličanstveni Ninivu koji je bio jedan od najvažnijih gradova Asirije. 955. godine utemeljitelj i vladar Svetog Rimskog Carstva, Oton I.

Ninivu je razorio njegov otac Nabopalazar (612. pr.

I tako je Odlučni i Neumoljivi naredio ribi da ispljune Jonu u blizini obale, do koje je ovaj sav nesretan doplivao i stigao konačno u Ninivu, gdje je hodao cijeli dan po ulicama i prilično uvjerljivo objavljivao božja priopćenja, te je bio sasvim ozbiljno shvaćen, mada je on u tu ozbiljnu shvaćenost poprilično sumnjao, oslanjajući se, valjda u svoje poznavanje ljudske prirode.

Bog zahtijeva od Jone: Prorokuj i idi u Ninivu

I Jona konačno odlazi u Ninivu i propovijeda pred sto dvadeset tisuća ljudi.

Na kraju znamo da Gospodin ne kažnjava Ninivu nego oprašta svojim velikim milosrđem, a Jona se zbog toga srdi jer je ispao nevjerodostojan pred ljudima.

Babilonci razorili Ninivu, Oton I Veliki pobijedio Mađare u bitci na Leškom Polju

Oba ova kralja dodatno su izgradili Ašur i Ninivu, a Tukulti Ninurta izgradio je i sasvim novu prijestolnicu, nedaleko od Ašura, sa suprotne strane Tigrisa.

Riječ Gospodnja dođe Joni: »Ustani reče mu idi Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi.

Među Izraelcima koji su odvedeni u sužanjstvo u Ninivu, glavni grad Asirije, bio je i sveti čovjek Tobija, o kojem čitamo u svetim knjigama posebnu povijest, koja je prikladna da bismo naučili visoko častiti sveti strah Božji i vršiti odredbe njegove providnosti.

Pozvao je sve okupljene da se najprije zagledaju u lik mladog čovjeka Jone, zadrtog židova, kojega Bog šalje u poganski grad Ninivu da građane pozove na obraćenje?

Zato sam po noči otišel sim vu Ninivu, a morem ti priznati da mi je strašno lijepe.

Jona je bio starozavjetni prorok, kojeg Bog šalje propovijediti pokajanje i pokoru u Židovima omražen grad Ninivu.

Rijeè Jahvina dodje Joni, sinu Amitajevu: Ustani, reèe mu, idi u Ninivu, grad veliki i propovijedaj u njemu, jer se zloæa njihova popela do mene.

Studirao sam medicinu tri godine, pokušavao sam zaobići emocionalno skliski teren, ha, valjda je to u prirodi čovjeka - i Jona je zbrisao kad mu je Bog naložio da ode u nezgodnu Ninivu, i Mojsije se pokolebao, itd., na koncu je cijeli život rezultanta naše spremnosti da uskočimo u oluje, odnosno težnje za mirnom lukom.

Prema tome i ne čudi zašto prorok Jona opisuje Ninivu kao velik grad.

Iz njegove knjižice u okviru jedinstvene knjige Biblije saznajemo da je to bio prorok koga Bog šalje u Ninivu s pozivom na obraćenje jer će inače Niniva propasti.

Kaže se da je najbolje proroštvo ono koje se ne ispuni (smjeranje na Ninivu).

Jona nije od prve poslušao zapovijed Jahvinu da ode u Ninivu, grad veliki i da propovijeda u njemu jer se zloća ljudi popela do neba.

U 1. čitanju (Jon 3,1 - 5) Jahve zapovijeda Joni da ode u Ninivu navijestiti propast i uništenje grada zbog njegove velike zloće.

Riba ga izbaci na suho i on odlazi propovijedati u Ninivu.

Riječ Gospodnja dođe Joni drugi put: Ustani reče mu idi u Ninivu, grad veliki i propovijedaj u njemu što ću ti reći.

Obratio je Jona Ninivu, ali je Niniva ostala u Joni.

Jona je dobio čudnu poruku: treba krenuti na istok, u daleki grad Ninivu i poručiti im da se obrate.

slažem se s tobom Barti@ oni će se sada moliti, Bože usliši molitve, ali Bog poziva na pokoru u jučerašnjem čitanju Jona odlazi u Ninivu svi priznadu svoju krivicu i SVI prihvate pokoru (a ne da jedni mole, a drugi poste)

Jona je, dakle, poučen teškom Jahvinom lekcijom kazne ribom (ili morske nemani) koja ga je progutala zbog neposlušnosti svojemu Bogu, na njegov drugi poziv pošao u Ninivu i stao propovijedati obraćenje.

Međutim, Joni se ne ide u Ninivu.

Kad je Tobit odrastao, Asirci su ga nasilno odveli u Ninivu i tek tu u ropstvu uspijeva se oženiti i dobiti sina kojemu daje ime Tobija.

Naravno, kao zajednicu naroda, i to onu i onakvu (modernu Ninivu) u koju smo pozvani BITI SVJEDOCI, kako I. Pavao II reče i proročki nam navjesti na svom 100. jubilarnom putovanju.

Imamo i mi svoje (a nisu magijski, nego posvećujjući): - Ustani, reče mu, idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći. - Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena. - Ti si Bog, moj Spasitelj: u tebe se pouzdajem svagda. - Vrijeme je kratko.. jer prolazi obličje ovoga svijeta. - A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju.