Ali masa postaje okrutna nakon što pobjesni: mučili su Hanibala, spalili Savonarolu na ražnju, giljotinirali Dantona, razbili Robespierreu čeljust, vukli mrtvo tijelo Mussolinija po ulicama i pljuvali u lice Nixonu nakon što je napustio Bijelu kuću.

Njegov je slučaj završio na sudu 1974. godine, kada su osim dokaza o aferi Watergate, Nixonu namjeravali prišili i Kambodžu, no optužbe za genocid su odbačene zahvaljujući Kissingerovom svjedočenju.

Richardu Nixonu alkohol je bio najmanji problem, međutim ne i njegovim suradnicima.

Tada su se sve novine već godinama natjecale tko će pisati kritičkije i pogrdnije o S. A. D., samom Nixonu i američkom sudjelovanju u vijetnamskom ratu.

Svima je lijepo objašnjeno da zbog značaja posjeta u naredne tri sedmice o S. A. D., Nixonu i Vijetnamu trebaju javljati samo afirmativno ili, ako ne znaju što bi, onda najbolje ništa.

Stone je, osim o Nixonu, snimio film i o Georgeu W.

Woodward i Bernstein zajednički su napisali i dvije knjige o Nixonu, " All the President ' s Men " i " The Final Days ",

Ideja o " reinkarnaciji " biblioteke u Aleksandriji, višemilijunskog, drugog po veličini egipatskog grada, najveće luke i ljetnog odredišta s kilometarskim pješčanim plažama, smještene sjeverozapadno od delte Nila, rođena je sedamdesetih godina prošlog stoljeća, zahvaljujući navodno američkom predsjedniku Richardu Nixonu koji je tijekom posjeta Aleksandriji 1974. upitao svoje domaćine gdje je bila lokacija drevne biblioteke.

Stone je izjavio kako ga je uvijek zanimala ljudska strana osoba koje Amerika nije voljela pa je zato snimio film« Nixon »o Richardu Nixonu,« W. »o Georgu W.

Godina je 1985., hladni rat je na vrhuncu, američkom predsjedniku Nixonu teče treći mandat, Amerika u Afganistanu ratuje protiv Sovjeta a svijetu prijeti nuklearna kataklizma.

Bio je to potez koji je do tada Nixonu odanije Afroamerikance okrenuo isključivo prema demokratima.

Njegova vlastita stranka je na izbornoj konvenciji 1968. godine bila žestoko podijeljena između konzervativnog, umjerenog i radikalno lijevog krila, omogućivši republikancu Richardu Nixonu da trijumfira na izborima kao zagovornik reda i zakona.

Sudac Royce Lamberth usvojio je zahtjev povjesničara Stanleya Kutlera koji je napisao nekoliko knjiga o Nixonu i aferi Watergate, kao i zahtjeve drugih da se otpečati svjedočenje dano 23. i 24. lipnja 1975.

To se najviše vidjelo u oblasti vanjske politike, gdje je moralno dvojbena realna politika oličena u Richardu Nixonu i Henryju Kissingeru zamijenjena inzistiranjem na ljudskim pravima kao najvažnijem standardu međunarodnih odnosa.

Međutim, u Frostu/Nixonu naglasak nije stavljen na rekonstrukciju zbivanja koja su dovela do političke afere i predsjednikove ostavke, nego prvenstveno na studiju dvaju karaktera te proizvodnju moći, koji su isprepleteni oko četiriju intervjua koje je britanski televizijski voditelj David Frost (Michael Sheen) vodio s Richardom Nixonom (Frank Langella) 1977. godine.

Kako je kazao, knjige koje su mu ostale u srcu su: August 1914. Soljzenitzeina jer je fasciniran Rusijom, zatim Seven Lessons from Chaos, a najviše su ga dojmile biografije o američkim predsjednicima, pa je pročitao sve o Eisenhoweru, Trumanu, Kennedyju, Rooseveltu i Nixonu.

Nakon neugodnog incidenta i obiteljske razmirice Tito se vraća Nixonu:

Kissinger je Gersonu dao kopiju memoranduma o povlačenju američkih trupa iz Vijetnama, što ga je 10. rujna 1969. uputio predsjedniku Nixonu, u kojem je ovaj važan pasus, za koji Kissinger smatra da je aktualan i danas: Čak i djelomično povlačenje američkih vojnika iz Vijetnama imat će u američkoj javnosti isti učinak kakav imaju slani kikirikiji na one koji ih konzumiraju: što više vojnika iz Vijetnama dođe kući, bit će veći zahtjevi da se i preostali vrate kući.

Povlačenje trupa samo bi ohrabrilo neprijatelja, a bit će sve teže održavati moral naših vojnika koji ostaju na bojištu, a da ne govorimo o moralu njihovih majki. Woodward podsjeća da je, dva mjeseca nakon što je Kissinger kopiju tog svog davnog memoranduma Nixonu dao Gersonu, Bushova administracija objavila je na 35 stranica Nacionalnu strategiju pobjede u Iraku, kojom je definirano što će poduzeti u Iraku.

Lennon je bio glavni buntovnik; progovarao je o miru, pjevao o istom, vratio je zbog Vijetnama orden Kraljici, a s izjavom da su Beatlesi popularniji od Krista okrenuo je američke konzervativce protiv grupe, tako da se čak i sam Kralj Elvis osvrnuo, prilikom obraćanja predsjedniku Nixonu, na štetan utjecaj Beatlesa.

No, pogledajmo što su birali drugi predsjednici: Richardu Nixonu omiljen je Tolstoj.

Zbog 22 - og amandmana američkog ustava koji propisuje da jedna osoba može biti najviše dva puta Eisenhower se nije ponovo kandidrao na izborima 1960., a svoju je podršku dao Richardu Nixonu.

Mnogi tvrde da si u portretiranju stvarnih povijesnih ili suvremenih ličnosti uzima mnogo slobode, pa često njegove interpretacije nisu u skladu s činjenicama, što je bila primjedba njegovu filmu o Nixonu i filmu o istrazi ubojstva predsjednika Johna Kennedyja, ali čak i kada je bila riječ o filmskoj interpretaciji života rockera Jima Morrisona i Morrisonove grupe The Doors.

Kroz skupove i izjave u novinama on je poticao Amerikance da oproste napadnutom Richardu Nixonu tijekom skandala Watergate.

S obzirom da je tako Tihomir Ponoš postao gotovo stigmatiziran tim datumom, ostaje nam samo nadati se da nećemo baš toliko dugo čekati Tihomirovu drugu knjigu o, primjerice, posjeti Elvisa Presleya Richardu Nixonu, što se isto tako dogodilo tog datuma.

U istrazi koja je uslijedila postalo je jasno da su službenici bliski Nixonu naredili provalnicima da postave uređaje za prisluškivanje u telefone.

Nakon što je javnost postala svjesna da su tisuće ljudi poginuli samo zato da bi Amerika sačuvala obraz, Daniel Ellsberg možda i nije očekivao revoluciju na ulicama, ali svakako nije računao na to da će isti ljudi čiji su očevi, braća, muževi i sinovi ginuli na vijetnamskim ratištima ponovno dati predsjednički mandat Richardu Nixonu koji će, umjesto da rat privede kraju, intenzivirati bombardiranja toga dijela Azije.

Ona postoji i u Nixonu i u Aleksandru Velikom.

Jupi Clinton, kao predstavnik struje koja je Nixona tretirala s najvećim gađenjem, na vrhuncu slave, morao je držati govor isprike i odati priznanje da sav uspjeh duguju Nixonu.

uf, tatiću čini se da niste u pravu kad inzistirate da bali ne može vašu jabuku analizirati ko krušku. kako je ova cijela rasprava dosta zanimljiva, malo sam proučio (guglao) neke stvari koje tvrde obje strane. tako sam naletio da je i taj ambrose o kojem bali stalno tupi dobrim dijelom pisao historiografsku publicistiku. to je na primjer, njegova biografija nixona koja je nastala do je nixon još uvijek bio živ. to je čista historiografska publicistika, no to nije spriječilo ambrosove kolege da to dijelo analiziraju kao historiografiju. naime, ta knjiga o nixonu je jedna od nekoliko njegovih u kojima je pronađen plagijat isto vijedi i za doris goodwin tak da mi se čini da vam cijeli ovaj odgovor baliju nije baš uspio. dal jeste ili niste plagijator, to nek drugi utvrđuju. no po kriterijima koji vrijede na zapadu, cijela ova stvar malo smrdi.