Budući da je pri vodjenju pravde kraljevskoga fiska proti nasljednikom Gjulajevim tadašnji ban i biskup zagrebački Juraj Drašković njeke zasluge stekao, a ujedno namjere Jurja Bočkaja od Rasinje, koji je u Hrvatskoj za Ivana Sigismunda Zapoljskoga revno djelovao, kralju Maksimiljanu izdao, to je isti kralj, u priznanje zaslugah biskupovih još g. 1568 grad Trokoštjan, što je tada jur varašdinskoj županiji pripadao, sa svimi pristojališći darovao bratu biskupovomu Gašparu Draškoviću, sinu Bartola, 8) i tako postade grad Trakoštjan glavno dobro porodice Draškovićah, koja se od onoga vremena nazva Trakoštjanskom.

Kad ovaj u Slunju same nevaljane častnike namjesti, uzbuni se krv u Frankapanu, te on protjera iz grada njeke častnike i namjesti svoje.

Povijest Susjedgrada (Njeke gradine i gradovi, 1869.).

Ele na brežuljku Stridovo vidu se doista razvaline njeke zgradje.

Stojeći u Brinjah darova Bartol g. 1444 pavlinskim samostanom sv. Jelene u Vlaškoj i sv. Marije u Crikvenici njeka zemljišta kod Brinjah, i nadari kasnije takodjer različite susjedne monastire, te umre oko g. 1460. Jur g. 1161 dne 12. ožujka spominje se njegova žena Jelža, kneginja senjska brinjska i jelovska, kao udova, koja darova sa svojimi sinovi Anžom i Mikulom njeke sjenokoše samostanu sv. Jelene kod Senja, za dušu svoga gospodina bivšega kneza Bartola. 8)

Amo mi razmotrit njeke od tradicionalističkih postavka iznešenih u ovome (ne baš predobrome članku) na koji dadoh linak: vs. (http://tomablizanac.blogspot.com/)

tata mi je donio njeke zdjele s poklopcima s Baščaršije i sad bi silom da mu tu radim Bosanski lonac i slične delicije ali meni te zdjele ne ulijevaju njeku sigurnost: rolleyes: od pečene su gline, nemaju nikakvu glazuru, još se truse iznutra i općenito mi izgledaju kao riječi tipa ' ' zemljani sud ' ' i ' ' glineni ćup ' ' nisam neki bakteriofob (moj stari još manje) i znam da se u davninama to tak radilo i peklo, ali nekako mi se čini da smo si mi promijenili na našu štetu otpornost organizma poa da smo djeca deterdženata.. jel mislite da je to za uporabu? (inače imam i kalaisani fildžan za domaću koficu i fakat je gušt piti iz toga: kava:

Nu, moj glavni prigovor bi bio - nije uopće teško razlikovati dugi i kratki jat u pisanju, samo postoje njeke iznimke koje su, po meni, posve nepotrebne i njih trebamo mijenjati.

Sin priprostog čuvara reda u SFRJ čita jutros Novi list i prisjeća se kako mu je ćaća kasnih 1960 - ih i ranih 1970 - ih revno nosijo od kuće na posa nóžice i Zwilling Solingen šišaću mašinu na posa ter pripovida kako ji je (kosalje) dovoljno nakólat, a ne jim i odvalit pendrekom i buprike kao mu to njeke kolege uzput čine.

A vaj izlet međ pisce, kritičare i polemičare i njeke pizdonje mi ni trebo.

Glavna je dimenazija spora, znamo, nacionalna i tiče se nacionalne samobiti - ovaj Vijeća, sličan B-F-Mu, afirmira propise nalazeće se u starih Dubrovčana od 1500. nadalje, te u 19. st., a i njeke oblike češće u Zagrebačkoj školi (podatci, pogodci, patci, jadci, petci, izvadci, zadatci, zubatci,..).

Biaše tada sudac senjski Draško. Sljedeće godine 1472, za vrieme senjskoga sudca Bartola Bunića, potvrdi kralj Matija s nova pravice senjske, dodavši još njeke druge.

I moram te pitat njeke stvari koje mi nijesu kjare baš, nješto u svezi onega...

Još do najnovijega vremena stajaše jedan dio strmenoga braništa, koje se prije njekoliko godinah iznenada poruši i njeke krapinske kuće oštedi.

Otaj zakon vazi samo za njeke ljude.Ovi sto sad pisu knjige, romane, stranice, okle oni zive?

Kneževski grad bude prema ukusu dobe uredjen nastojanjem tako njegovih izobraženih gospodara, kako i odličnih domaćica, kojih su njeke polazile iz vladajućih u Italiji obitelji, te onamo prenosile ukus i sjaj, što no je gospodovao u kneževskih dvorovih apeninskoga poluotoka.

Godine 1577. potuži se veliki Vezir Mehmed Sokolović, u ime svoga cara, kod cesarskoga poslanika Ungnada, poradi njeke kule što su Senjani sagradili i koju da poruše, turski car njemačkomu cesaru pismeno zapovjedi (Hamer IV. p. 29.) Sljedeće godine 1578. postane kapetanom senjskim Gašpar Rob, na mjesto Ferenberga od Auera, koj postane zapovjednikom čitave vojničke Hrvatske.

Ali izza njekoliko danah pobune se Uskoci proti kapetanu, prisile ga da otvori gradska vrata, odu u Rieku po svoje brodove, koje htjedoše carski ljudi spaliti, uzeše još njeke druge brodove mletačkih podložnikah i odoše po moru prema Istri, porobivši Barbanu i njeke ostrove, te udarivši zatiem na krajinu tursku.

Mletački general Venier dade uslied toga opet zatvoriti more i prekine obćenje i trgovinu, a njeke njegove barke, oružane vojskom arbanaskom, uhvatiše i dve uskočke barke, te zarobiše na njih Jurja Milanšića, kapetana kastela Brinja, jednoga izmedju najstarijih Uskokah.

Ovoga odvedoše zajedno sa svojom pratnjom u njeke špilje kod Senja.

Čuvši taj čin nadvojvoda u Gradcu, poslà u Mletke Stjepana od Rovere, kapetana riečkoga, stranom da izpriča ovaj čin, stranom da se poradi njekih drugih uzajemnih neprijateljstvah nagodi s mletačkom vladom, budući da i njezini ljudi njeke štete počinili biahu ljudem s ove strane, porobivši medju ostalim kod Labina, na dobru Vieru, njeke trgovce riečke, i zarobivši njekog fratra Antuna, koj je po moru vozio hranu za svoj manastir u Senj.

Kad se vratiše otac i sin, čuvši što su počinili Rabljani, sakupiše svoje Senjane i osvetiše se krvno Rabljanom, te im oteše grad Jablanac sa svojim kotarom, kojega Rabljani biahu posvojili, jer imadoše ondje njeke paše po dozvoljenju Senjanah.

Sve ovo moglo bi nam dokazom biti, da su se u prastaro doba njeke porodice s imenom Čeh valjda sa zapada ovamo na jug preselile, dočim neimamo kritičnih dokazah, da je ikoj hrvatski Čeh, kamo li još i Leh i Meh proturio se sa juga na zapad i na daleki sjever.

Po smrtì ovoga (oko g. 1474) ostade Dora po drugi krat udovicom i vladaše sama sa svojim sinom Ivanom u Susedgradu i u Stubici, ali se o nje životu ništa pobližega nezna, nego da je još g. 1475 imala njeke razpre s kaptolom zagrebačkim, te je njekoliko godinah zatiem (oko 1480) umrla.

Pridružih k Uzdasima i njeke pjesance, koje veći dio prvina su od moje mladosti.

God. 1481. darovà kralj Matijaš oba grada Kalnika Vladislavu vojevodi zahumskomu i hercegu od Save poradi velikih zaslugah, koje mu učini u osvojenju njeke strane Bosne.

O njem nezabilježiše listine drugo, osim njekih nasiljah počinjenih g. 1484 ljudem kaptola zagr. u gori trnavskoj, bidraškoj i stubičkoj, zatiem kod Mraclina u Turovom polju, gdje je iste godine kaptolske vojnike, vraćajuće se iz njeke bitke s Turci na Uni, iz nenada napao, izbio i izranio, a malo zatiem kaptolskoga podanika Vladislava Bistričkoga iz Omelja, tjerajućega iz Cerja njeku stoku za kaptol kroz vlašku ulicu Zagreba grada, napao, oplienio i u tamnicu zatvorio.

Još godine 1623. digli su se Samoborci proti Tomi Erdödu, koj htjede u Samoboru popisati sve stanovnike i njihova zemljišta, te onda s nova njihove zemlje razdieliti i njeke sebi pripisati.

Zahvalna obćina samoborska, na čelu sa svojim sudcem Bartolom Glasićem, darova u ime nagrade velikih trudovah istomu Mišiću godine 1590. njeke zemlje zvane Zavrtnica, zatim vinograd u Zavrtnjaku i zemljišta Hrastinu i Vrhovsku ves, kod crkve sv. Vida. 15 itd., te se tako oduži barem u niečem svomu toli zaslužnomu zemljaku, koji je jedini umio izraditi, da iz slobodnih miečtjanah, Samoborci već odavna nisu pretvoreni u nevoljne kmetove slavo - i zlatohlepnih silnikah.

2. nama su potrjebne njeke promjene u kojim bi se jezik udaljio od srpske norme u situacijama kad je ta norma - u onom što nisu preuzeli od nas - nametnuta i postala navikom, te prekinut kontinuitet s ukupnošću prevladavajućih silnica hrvatskoga pravopisa.