Price o njegovoj humanosti obisle su cijeli svjet sto je za pozdraviti, ali bi volio malo vise detalja cuti.Po prici Nedjine supruge dovoljno je bilo falsifikovati garantno pismo, zatim ga odnijeti u policiju na ovjeru i potpis i pravac u logor po odredjenu osobu korisnika tog garantnog pisma.Jednostavno u ratu to tako ne funkcionise, jer tolika jednostavnost cijelog postupka je smijesna.Mogu razumjeti da se radilo o jednoj ili pet osoba ali price gospodje Stefice spomonju cifre od tisucu do tisucu i petsto bosnjaka.Mislim da je tu bila sasvim drugacija situacija i samo vas dodatni rad gospodo novinari moze mene i jos mnoge razuvjeriti da se tu nije radilo o udruzenom pothvatu pljacke Ljubuskih bosnjaka u kojoj je Nedjo imao velku ulogu.Vec prvi dan nakon objave filma pojavili su se pojedini bosnjaci koji su svjedocili tom vremenu i nacinu rada tog velikog covjeka i humanitarca Nedje Galica.Sema je bila uigrana za falsifikovane dokumente 500 njemackih maraka po glavi.Gdje ima dima ima i vatre stara je izreka, jer kako sama gospodja Stefica rece kad su dosli u Prag nakon odluke da ne zele zivjeti sa fasistima nisu se htjeli prijaviti kao izbjeglice jer njih niko nije istjerao, pa su stoga odlucili placati stan 450 DM plus rezije, plus zivot petoclane obitelji.Volio bih da nisam u pravu ali kad sve saberem obitelj Galic je bila puna kao brod, sto se nebi moglo reci za bosnjake izbjegle iz Ljubuskog.Imati tolike novce u ta vremena i nakon tolike nesebicne pomoci bosnjacima o kojima Stefica prica je ravno bajci iz dvadeset prvog vjeka.Zasto su bosnjaci skoro dvadest godina sutjeli o Nedjinoj hrabrosti i zar niko iz ove napacene zemlje nije smatrao da Nedjo zasluzuje ovakav film.Opet nam je neko od porodice BROZ otvorio oci da vidimo svoju dobrotu, da prepoznamo andjele medju nama, a oni sa druge strane price ti zli fasisti nek sami skoce u jame gdje su im i kosti pradjedova, jame koje je isto BROZ kopao.Zalosno