1 6 Elihu nastavi i re? e: 4 Zaista, za laž ne znaju mi rije? i, uza te je? ovjek znanjem savršen. 5 Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega. 6 Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja. 7 S pravednika on o? iju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni. 9 djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti. 10 Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane. 11 Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sre? i, u užicima godine njihove. 12 Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znaju? i kako. 13 A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomo? kad ih on okuje; 14 u cvatu svoga dje? aštva umiru i venu poput hramskih milosnika. 15 Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesre? i otvara mu o? i: 16 izbavit? e te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgrani? nim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga. 17 Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti, 20 Ne goni one koji su ti tu? i da rodbinu na njino mjesto staviš. 21 Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje sna? e tebe iskušenje.