Gledajuci okolo... jedni se bore za zivot a drugi ga svjesno unistavaju.Sjedim na prijepodnevnoj kavi na rivi i promatram more koje se bljeska na suncu, palme kako se lagano njisu, ljude kako prolaze i veselo cakulaju.... misleci kako bi bilo lijepo da je sad i moja mama ovdje da kao nekad popijemo kavicu i krenemo kupiti spizu.U parku sjedi nervozno jedam mladic, ustane se proseta pa se vrati.... za nedugo vrimena dolazi mu ' ' prijatelj ' ' prosapcu... i razdvoje se svatko na svoju stranu.... hmmm.... pa to je jedan od nasih lokalnih narkomana.

autor članka propušta to staviti ovo u kontekst odnosa Lukoila prema svojim zaposlenicima.. naime, oni sami snose štetu za počinjene krađe u dućanu,,, ne mislim pri tome na oružane pljačke, nego na ono kad netko nešto " popali " i prošverca u džepu... takav divan odnos prema svojim zaposlenicima samo se nastavlja ovime jer će se jadni prodavači morati na licu mjesta razjašnjavati s lopovima zašto nema novca i gdje je novac. očita namjera iza ovoga je da se uštedi na osiguranju i izvuče što veći profit... sve skupa trebamo biti sretni da Rusi ne investioraju previše kod nas i nadajmo se da će to ostati tako jer njisu se slučajno u Rusiji pojavili toliki oligarsi - sve je to na bezočnom izrabljivanju radnika, a tos ev pokušavaju preslikati i kod nas...

Onaj Krist, Isusek o kojem pricaju ti autoriteti je Krist sa krunica koje se njisu po retrovizorima, on je plastican, on je gipsen ima razjedljak po sredini, veselo se smjeska, bijelac je, on me neopisivo voli i trpi za moje grijehe, cak i prasta ako malo podmazem...

Prvo stablo, dvi omce i dva izduzena trupla kako se u omcama njisu na vitru.

Dosao si iz svih stvari koje sam vidjela, iz svih zvukova koje sam cula, iz lica svih, iz svakog pogleda, iz svake kapi, svakog mirisa, iz cjelova svakog, svakog udarca, iz svega toga ti si se izvio ko iz cvijeca miris, ko plamen iz suharja, i kad stavim uho na tebe ko na skoljku, cujem sum gradova kroz koje sam prosla, i onih kroz koje samo htjedoh proci odraze vidim dalekih kupola kako se njisu u bistroj vodi tvog bica; slusam i gle, prolijecu atomi zaboravljenih ruza, i glasovi iz mrtvih pluca ustaju, slusam, moj zivot treperi u tebi, kao ptica u zamku ulovljena

Ako ovjeri ili potpiše za vaš štetne odluke, a naročito ako njisu donesene na zakonit način, možete protiv istog podnijeti prijavu nadležnom sudu za zahtjevom za nadoknadu štete prouzrokovane štetnim sklapanjem ugovora ili nekom drugom radnjom.

Techno, ja volim techno kazem, ja volim sve... bez rijeci, samo pogled, osmjeh i skretanje sasvim malo, par metara do bine za ples.. i to je to... krece ritam.. dosta ljudi stoji, neki se lagano njisu, prate beat.. ima mjesta, samo to mi treba, mjesta za dusu... i pocinjem i ne stajem i sve krecemo, neke sporije, neke odmah..

Naime, preinake na dizelskim motorima gotovo da i njisu potrebne.

Da li se sise previse njisu?

dan zapocmem rano ujutro, sa suncem, na obali jezera na kojem zu vrbe zazelanile i njisu se na jutarnjem suncevom vjetru... to znaci da ustajem oko sest, kada ne zaglibim vani navecer... tamo se spremaju zaplesati i zavikati svi oni starci dok prolazim kroz njih jos obucena u san... iako me vec dugo vremena gledaju svaki, ok, skoro svaki dan uz rijetke iznimke jos uvijek nalaze na meni razne zanimljivosti te sa vec izuzetno budnim pogledom uvijek iznova usmjeravaju strelice prema meni, nekada te strelice uzimaju nekada daju, ovisno u kakvom sam snu... i iako su to isti ljudi na istim mjestima, ja sam razlicita kada prolazim, valjda ovismo o njihovom snu... za njih sam lao wai, gui zi, stranac, vrag, djavo, necastivi, visoka, debela, cudna... dodjem onda nakon desetominutne setnje do mjesta na kojem stari Xue, ucitelj, cini mi se vec stoljecima radi formu 88, svako jutro sa suncem... kasnim, uglavnom, rijetko dojem na pocetak, ubacim se medju njih troje cetvero... kako kad, nekad i kojaleti doleti prije pa onda i medju pet, ali nikada vise od sest... zavrtim se u ostatku forme s njima, precesto se izgubim, ne vise u pokretu ali u glavi... svjesno, svjesno, vrati se... onda se vracam unutra, zarolam opet... pa mi se onda desi da zaveslam... pa mi se onda dogodi da imam osjecaj da to radim prvi put u zivotu... vrati se... pazi na desno koljeno... ne ostaj u nogama, spusti dva metra u zemlju... pogledam xuea... e onda tek vise nista ne osjecam, najradije bi stala i samo ga gledala... kako stari vozi, sto bi se reklo mislju, djelom i duhom... na kraju opet sam u nekom drugom snu, ali tijelo se jos bori za spavanje i pokusava popiti sunce i tesko mu je prihvatiti te tokove energije, malo su ispresjecani jos uvijek... nakon 88 lagana lekcija... ne previse onako usput... zadnji mjesec radimo guranje dlanova... a kad me tek to zavrti, uh, razmisljam samo o, u, na tom principu, pusti, pusti, neka tece, ne drzi, ne guraj, ne napustaj, gdje jedno staje drugo pocinje... samo pusti... i tako se onda malo istrzam u rano jutro, pa se potom vratim u sobu, napravim kavu i popijem je na krovu uz jednu cigaru... gledam krovove grada, tj, vrhove velikih staklenih zgrada na istoku i platane, koje su isto vec jako zelene, a zazelenile su neprimjetno, na zapadu, prema obali zapadnog jezera... ispijem tu kavu, vrtim po glavi malo znakova, kao pripremam se za sat... obavim fizioloske potrebe... vratim se u sobu i spremim knjige u torbu, napunim termosicu zelenog caja, nekad cak i doruckujem... na izlazu iz sobe domar koji uvijek sjedi na ulazu na treci kat upita, tj pozdravi, jer ovdje je navada umjesto pozdrava postaviti pitanje, kao npr. jes ' jeo/la? ili di ' ces? e tako on mene pita ides na nastavu?, al to su na kineskom dvije rijeci i ona upitna-ma: shang ke ma?... odgovorim shang ke, pa prodjem pored njegovog stola, pa potom kroz lebdeci tunel koji spaja moju zgradu sa drugom u kojoj je ucionica... u tunelu, ma nije tunel kada je na trecem katu, to je lebdeci prohodnik, e pa u prohodniku, mogu osjetiti vanjsku temperaturu i ocjenik kako ce bit u ucionici... zato se nekada od tamo vratim u sobu po neku majicu... uvjek imam problema sa kljucem, jer je isti zapravo cip kartica pa se pitam jesam li ga uzela ili ne... prodjem prohodnik, hodnik, stepenice, popnem se kat vise, cetvrti, hodnik sa staklenom stijenom koja gleda na glavni tako rec trg u sredistu akademije... opet se pitam zasto ta atrhitektonska dekoracija u sredistu oko kruga izgleda tako agresivno... udjem u ucionicu, kazem uciteljici dobro jutro na kineskom i nasmijemo se jedna drugoj kad nije juzina... sjedam za svoje mjesto u toj osobnim separiranim mjestima i monitorima i radijom i slusalicama opremljenoj ucionici... osjecam se izolirano na takvom mjestu, a opet sudjelujem u grupi... unutra je uglavnom nas sest... nikad vise od devet... sat i po nove lekcije, pa pauza od dvadeset minuta, u pauzi odem po jabuku, pa onda jos sat i po... pisem zakove koji su u stalnoj upotrebi vec u rukopisu, al nije da bas pricam puno... nastava gotova, xia ke, se kaze... natrag dolazi stalno krucijalno pitanje... a sta jesti... vrijeme je nudli 2 u kineskoga naroda, a ja se svaki dan pitam kako izbjeci sve sto je na tom kikiriki ulju... nastavak slijedi sada idem lec ovo ponoviti i sutra...

na vjetru na tlu grane njisu srce tko sam ja da ovako drhtim magla sanjiva nepokidanosti cekanje i uvlacenje sjena vidik jedan od brojnih spoznaja sto upija

Engleska je simbol ideje fair-playa, ali se neki njihovi dužnosnici njisu baš predstavili u tom svjetlu.

Zna se da Nijesu svi muslimani fanatici tako njisu ni svi zidovi a vakvijeh ima svuda zar ne

Gledao sam ih mnogo, kako se njisu meni ispred kuce, uvijek kad sm vidio dobru zene i ako je jos i dijete vodila sa sobom, onda sam mastrubirao po nekoliko puta zaredom, da vam pravo kazem to su bila lijepa vremena

Bilo je i jato riba, negdje njih 50 ak mozda vise, stoje ko kipovi i samo se njisu kako ih struja nosi

Emocije nas cine ovim sto jesmo, ljudima.. biti covijek, jest osjecati.. i to je ono sto ovo zivotno iskustvo cini nezamjenjivim.. moja osjetila, moja cula nisu samo ogranicena na fizicke osjete, ne.. ja osjecam srcem.. covijek osjeca srcem, osjeca cijelim bicem.. dok me ne prozme taj silan val i dosegne samu moju srz.. i onda.. zabacim glavu dok trnci prolaze cijelim tijelom i izdahnem u ekstazi.. moja droga je ljepota.. glazba.. cisti produkt emocija.. kada slusam zvukove klavira, gitare u skladu.. cujem.. cujem kako placu.. osjecam bol, osjecam i znam da zivim.. a zvuk me nosi, uzdize u vise stanje svijesti.. i osjecam kako rastem, moje tijelo se smanjuje, ono je maleno poput zrna pijeska.. a opet sadrzi moju dusu koja je silovito velika.. sirim se.. ispunjavam sobu, uzdizem se k nebu.. valovi me nose, ljuljaju, a moj dah.. stao je.. ja ne disem. i to je u redu.. jer necu se ugusiti.. moje tijelo nece umrijeti ako ga sada napustim.. mi smo jedno.. srce mi se zari i raste, pritisce mi grudi, kao da nema dovoljno mjesta u njima.. i osjecam.. kako da opisem sto osjecam.. osjecam mir.. osjecam ljubav, dok me bijela svijetlost preplavljuje i prolazim.. prolazim kroz tunel duginih boja i na kraju tunela.. plavo.. to mora.. to mora da je sjediste moje duse.. i pogledaj.. oni su svi tu.. smijese se.. i on je tu, vodi me za ruku, sve ih poznajem, oni su sretni sto me vide.. i pokazuju mi, pokazuju mi Zemlju, male prizore ljudskih zivota.. oni su uvijek tu s nama.. a u tom moru plave guste maglice.. otkucaji srca.. to je Ono.. to je Izvor.. nije tu, ali opet jest.. sretna sam.. i sve je.. sve je u redu.. moja dusa se smijesi.. i vraca se.. dok zvukovi gitare i klavira, bubnjeva i bassa zajedno u skladu odjekuju mojim bicem.. njisu me.. ja sam tu.. volim.. ljubim.. ljubav sam.. i sve.. sve je ja.. i to je u redu.. dodirujem zvuk prstima.. osjetim kako se igra njima, skaklja ih.. udisem zvuk.. okus je sladak, ispunjava me.. iznutra, izvana.. dodiruje mi kozu.. plovim.. plutam u emocijama.. gitara place.. i moje suze teku.. kakva tuga.. bolna.. a opet tako lijepa.. tako lijepa.. i to je u redu.. bol, bol stvara ljepotu.. iz nje umjetnost crpi svoju snagu.. jer je snazna.. tako snazna.

Tramvaji se ne njisu zbog sirine tracnica vec zato jer su tracnice neravno napravljene.

Stavila bih neku njezniju radnus tolicu ili cak one bez naslna, one zdrave sto se njisu na federu, ne mogu se sad sjetiti imena, pa kad ne treba gurne se skroz pod stol.

Armies of Exigo - odlican fantasy RTS, slican Warcraft-u u dosta segmenata, ali prilicno igrivo i zabavno.. za razliku od Warcrafta, ovdje su unit-i, odn. rase - Empire (Human), Fallen (nesto kao Undead u W.) i Beast, a " radnja " se odvija na dva " kata ", tj. dva paralelna svijeta.. inace, igrica je dosta hardware-ski zahtjevna zbog ultradetaljnog krajolika, trava i drvece se njisu u realnom vremenu, vjetar puse i mijenja smjer, ciklicke promjene dana i noci, dinamicko osvijetljenje koje baca realne sjene, itd

Slijedeca postaja nakon tri dana blagostanja Trinidad.Fantasticno... Kao i Dubrovnik ima staru jezgru u kojoj se ne voze automobili, ali se jasu konji.Upali smo u turisticki tjedan, a to znaci od 21,00 do jutra muzika u svakoj ulici, ples po cestama, peceni prasci na kantunima, sajam i sl. radosti.. Klinci od 2 godine salsaju naokolo, nema spavanja, pravila izlazaka... Curice od 11 godina, nasminkane, u opakim minicama... Ludnica.. Uglavnom.... digli su mi ego za narednih 10 godina... zvizde, dobacuju puse, namiguju (muz je nakon dva tri neuspjesna grrr-ubit cu te-odfuckni pogleda odustao jer je shvatio da osim komplimenta.. ne misle nista lose). Po kcer je u cassa de la musica (trg pokraj crkve koja na vrhu umjesto kriza ima zvijezdu), dosao mladi crnac, pokupio ju sa stolice i odveo na plesni podij salsati, a da nas nije ni pogledao... A kako plesu... Mislim da se na njima i trepavice njisu u ritmu muzike..

Ali ono sto me smiriva je lagana, opustajuca muzika ili kada se nalazim u prirodi, pa posmatram kako voda tece, ili kako se grane njisu.

Jednog lijepog proljetnog dana... ucenik je pogledao na grane koje se njisu na vjetru.