No sve su to glazbe koje obojicu podsjećaju na tridesete (Summertime je nastao 1935, a Night and Day 1932), doba u kojemu su se Max i Noodles držali zajedno unatoč trzavicama koje su počele nagrizati njihovo prijateljstvo.

Pojavljuje se, naime, u sceni u kojoj ostarjeli Noodles gleda svoj odraz u staklenim vratima na kolodvoru, kao što je to prije mnogo godina učinio kada je odlazio.

Uz vatricu večeramo mjesečev kolačić, jabuku i naravno noodles.

Taj dojam stvara i filmska slika: spajanje dva vremena običnim montažnim rezom (udaljenost je između 1933. i 1968. nikakva - dakle, subjektivna) te razlike i sličnosti u izgledu starog i suvremenog, prošlog i sadašnjega njujorškog kolodvora skraćuje veliku vremensku distancu na odnos jučer - danas (Noodles će prijatelju Moeu nedugo zatim reći da je sve to vrijeme išao rano spavati, dakle da je vrijeme prespavao misleći na mrtve prijatelje i Deboru koja ga je napustila).

Zadnjih par minuta dodajte noodles i začinite sušenom čili papričicom i soja sosom.

Kolekcija« Schnitzel with Noodles »predstavljena je u neobičnom okružju u Musée de la Chasse.

Onda tunjevinu s rizom i bananu za buraza te noodles za Brazilca na drugi, pad thai za drugog Brazilca na treci i jos jedno 2, 3 pive za ljude za susjednim stolom na cetvrti papir.

No ta vjernost ne izgleda prijateljski i bez ostatka, to je snobovska vjernost koja želi pokazati moć: Noodles može otvoriti zatvoreni restoran usred mrtve sezone, može natjerati cijelo osoblje da skače oko jednog para i može dovesti mali orkestar violina da Debori svira Amapolu.

Upravo zato Deborah odlučuje odazvati se pozivu u Hollywood - jer njihova ljubav ne može dobro završiti (Noodles je toliko voli, da je nedugo zatim, gonjen nezaustavljivom žudnjom, na povratku kući siluje).

Sam Leone nije se izjašnjavao, ostavljajući i inače brojne mogućnosti otvorenima (čime se Noodles bavio 35 godina osim što je ranije odlazio spavati?).

U svakom slučaju, ako je Noodles samo i odsanjao svoje snove o Americi, s ovim ih je filmom odsanjao i Leone, ostavivši joj, uz sve drugo, u nasljeđe i jednog od vodećih suvremenih redatelja, Clinta Eastwooda.

Svaki dan bi mogla jest noodles, samo da su jeftiniji.

Priroda telefonskog poziva kojim glavni lik Noodles predaje prijatelje policiji, u uvodnim filmskim scenama nije jasna jer redatelj ne daje vremena gledatelju da se poistovjeti s likovima i da se upozna s radnjom.

Jer u sceni u kojoj je uporabljena (Max, Noodles, Patsy i Cockeye premještaju brojeve na novorođenčadi mijenjajući im identitet i budućnost) likovi doista na neki način kradu.

Vrhunac je njihova odnosa umoran i star: Noodles se nakon 35 godina izbivanja pojavljuje u Deborinoj kazališnoj garderobi.

Memo koji je otkrio japanski sajt Android Noodles, otkriva vrlo zanimljiva imena uređaja koji će na tržište izaći već do ove zime, a među njima su Sony Xperia Nexus, LG Optimus Nexus te Samsung Galaxy Nexus II.

Najprije se ponavlja Yesterday kao objašnjavalački diskurs zašto Noodles odbija ubiti Maxa (u ime sjećanja, starih dana i velikog prijateljstva).

Naposljetku, kada Noodles izlazi na ulicu i u mraku je svjedok mogućeg samoubojstva čovjeka koji se pojavljuje pa nestaje iza smetlarskoga kamiona (je li se to Max bacio u mješalicu za smeće?), začuje se God Bless America Irvinga Berlina.

Poput odnosa Deborine teme i pjesme Amapola, koji nije odnos glazbene nego filmske srodnosti (teme povezuju likovi, Deborah i Noodles) na sli čan se način povezuje tema koju u partituri Morricone naziva Cockeyejeva pjesma s temom Cockeyejevog stvarnog, prizornog sviranja (kojemu se povremeno pridružuje ili ga zamjenjuje dječačko fućkanje).

Tako instrumentalna verzija Night and Day Colea Portera u sceni u kojoj Max i Noodles uživaju na kratkom odmoru na Floridi, a i poslije na zabavi ministra Baileya, jedan su od glazbenih standarda.

Gershwinov Summertime (iz opere Porgy i Bess) jedva je čujan, ali ipak dopire iz susjedne prostorije u domu ministra Baileya (odnosno Maxa), kada Noodles definitivno odbija ponudu da ga, na račun starih dana, ubije.

Što točno, otkriva ovaj blog na kojem ćete se smijati i sažalijevati te mlade i stare ljude koji su istetovirali zlatna svinja ili volim noodles ili kakvu sličnu glupost.

U poprilično bizarnom stilu, baš kao i sama serija, nekoliko puta spominje se Hrvatska, a jedan od sporednih likova je Croatian Man: " Croatian by birth, American by choice, Croatian Man enjoys weathered polo shirts, plain spaghetti noodles, and womenfolk ".

Još sam juhi dodala sojine klice, noodles i malo nasjeckanog peršina, posolila, te pošto volim ljuto, pri posluživanju začinila čilijem, friško mljevenim paprom i malo soja sosom.

Tema koju Morricone naziva Siromaštvo prvi se put pojavljuje kada Noodles u srednjim godinama, dakle 1933, gleda kroz izlog lokala Fat Moe s.

Pri susretu Noodlesa i Fat Moea u istom lokalu 35 godina poslije (Noodles najprije naziva Moea iz telefonske govornice preko puta, a kamera prati gostioničara ponovno iz Noodlesove perspektive - s ulice), tema je ista, ali glasovir nije prepariran.

To je slučaj sa scenom u kojoj ostarjeli Noodles, sjećajući se svoje redovite procedure iz djetinjstva, odlazi u pokrajnju prostoriju u Moeovu lokalu, penje se na dasku WC-školjke i gleda kroz rupicu - to je davno, ali nikad zaboravljeno sjećanje.

Noodles - rezanci - su idealni za ovo toplo-hladno jesensko vrijeme, jer su i stajliš i griju kad se omotaju oko vrata.

Ujutro jesti juhu od govedine s noodles mi je ipak malo previse, a to je tradicionalni vijetnamski dorucak.

Jela sam masu rize i noodles i nije nesto zacinjeno.