Izaija 3:22 Čuvajte se, dakle, čovjeka koji ima samo jedan dah u nosnicama jer što vrijedi?

Razdragan čokoladnim pudingom iz kuhinje drage mi suputnice, ohrabren Mahlerovom simfonijom za tisuću izvođača, stadoh palcem kopati po nosnicama povijesti i iz sluzave ropotarnice izvadih sliku ovog čiče u visokom cilindru kakve smo u pričama sretali u ljudi koji su macolirali sirotog Olivera Twista ne bi li mu pojasnili što se događa u životu jednog siromašnog nahočeta.

Još mi u nosnicama treperi miris krvi koja se slijevala niz Ketina leđa, a koju sam na kraju, prije nego li ću otići, gotovo svu polizao.

Kušale su da pobjegnu, ali zažareni ugljen pekao im stopala, prljio kožu, palio ih u nosnicama, žario u ustima i ušima.

Glas mu je zvučao muževan i dubok, u nosnicama joj zatitra miris testosterona, a iz podsvjesti, prvo tiho, a onda glasno sve do zvonjave, baki Dragici nikne misao: Jebemti, koji frajer, ovaj ziher ima bar dvajst.

Svaki put kad se vratim u metropolu u nosnicama mi ostane miris soli i remeti mi sistem poput virusa.

Ne tvrdim da je to baš neki poseban miomiris i sasvim sigurno ga ne bih želio imati cijelo vrijeme u nosnicama, no kad ga osjetim tada već automatski u mislima uzmem ruksak i krenem - bilo kud.

U obitelji Pusić vjerojatno je, kao i u različitim sredinama širom našeg demokratskog okruženja, odnosno zemlje po nekima dovoljno demokratske za ' ulazak u EU ', unatoč i uz prkos tim silnim ' ' silnicama ' ' protiv istog, zanos vonjem Europskog mandata koji mnogi naš političar već osjeća u nosnicama iako je Bruxelles još relativno daleko više nego dovoljan za potpuno predavanje sebe i ako treba Hrvatske, u zagrljaj EUropske braće, odnosno silno narasle sile birokrata, opslužnih djelatnosti, te različite ine mašinerije, instalirane u zapadnoj Europi s ispostavama načičkanim po čitavoj voljenoj Uniji.

Visoko suho tijelo nosio je pognuto, suhonjavo lice bilo mu je zagasite od vjetra i sunca proplanule puti; ravan, neobično šiljat nos crvenio se u nosnicama.

Po Trsteniku djevojke i dica rolaju, neki nadobudni voze bicikle, majke sa kolicima dica se igraju na pjesku.. tu i tamo pokoji kupač.. dan je topao.. u nosnicama osjetim miris mora, morskih organizama, kad se more povuče, miris koji se ne može miriti, sa mirisom moga škoja, ali me snažno prisjeća

Sve što u svojim nosnicama imaše dah života sve što bijaše na kopnu izgibe.

Osvijestite dah u nosnicama i dopustite disanju da postane smireno i ritmično.

Srednju trećinu čine čvršće triangularne hrskavice, dok donju trećinu, dakle onu prema nosnicama, čine mekše alarne hrskavice.

Ustajali miris vanilije ostajao mu je u nosnicama.

Dio radnog vremena provode u učenju i usavršavanju te upoznavanju s najnovijim procedurama i trendovima na tržištu, kao i načinima trgovanja vrijed-nosnicama, novcem ili robom.

Bakterija Staphylococcus aureus prenosi se dodirom i često se nalazi na koži i nosnicama zdravih ljudi.

Jednoga dana kad vrijeme zamete tragove, kad satovi svi stanu i u nosnicama osjetim svjez miris poljskog cvijeca, kad u poljima maka zarobi se moj pogled u mnostvu crvenih latica, a nebo kad prolije rijeku suza na moje lice, u glavi se okrene film u nekoj nedokucivoj sivoj boji... posljednji sareni leptir koji ce dotaknuti moje obraze su tvoje oci i jedna malena krijesnica u njima, koja mjeri svaki moj dah od trenutka kada sam te prvi put ugledala.

To pak Lindsay Lohan pokusava rijesiti igrajuci na facijalnost i gard zrele dame, u cemu bas i nije uspjesna jer svi znamo na kakve je blesave eskapade spremna, a to ima veze sa kucnim odgojem i necim sto je muci iz djetinjstva, pa tu onda i " bijelo " u nosnicama dolazi kao pomoc ili ispomoc potrganim osjecajima i nedostatku pravog IQ-frajera koji bi jos bio i zgodan ili " cute ".

Kroz san je osjećao njezin miris u nosnicama, najljepše miriše baš dok spava.Stisne se bliže uz nju, osjećajući savitljivost kičme ispod tanke spavaćice.Pada li još kiša? Cijelu noć je padala, tada ona nemirno spava.Sigurno se iz kreveta neće dizati sve do podneva.Kako voli ta njezina ugađanja kojima podilazi sama sebi.A on će skoro već morati početi gledati na sat.Zatvori ponovno oči i pokuša zamisliti da je tek legao i prespavati tu još koju minutu do buđenja.Ne ide.Izvlači se polagano, šaptajima smirujući njezino mazno meškoljenje.Ne, danas ne smije kasniti.Odijela su unaprijed već složena, ne voli se zamarati sitnicama ujutro.Ima još kave od jučer, promisli na tren i srkne je onakvu hladnu.Bez grimase je ostavi na kuhinjskom stolu.Gotovo poželi uključiti grijanje u autu, upalivši radio zaboravi na to.Starica iz susjedne kuće već je na prozoru.Čitav dan provede brojeći mačke u ulici.Uključi se u gužvu smoga i koraka.Čekanje na semaforu skraćuje bubnjanjem prstima po suvozačkom sjedalu.Tu je sjedila sinoć.Njezina preslatka mala stražnjica zavaljena u njegov skupo plaćeni komfor.Slina mu se skupi u kutevima usana od pomisli na to.Samo direktori imaju rezervirana mjesta za parkiranje.On svoj auto mora ostaviti na šljunku iza zgrade.Taman ispod svog prozora.Za vrijeme radnog vremena može gledati kako mu ptice sraćkaju po staklima.Osim kada osjeti njezin parfem na hodniku.U napadačkom pohodu.Prvo bi ga nazvala da čuje uzbuđenje u glasu, tek onda bi svratila.Ponekad bi ostajala kraće, kao da je u prolazu.Ponekad bi zaključala vrata odmah iza sebe.Bez riječi se uputila k njemu i ljubila ga dok oboje ne bi grcali nad hrpama zgužvanih i vlažnih papira.Zbilja ju voli.Takvu jednostavnu i bez glumatanja.Zvoni mobitel.Njegov ili njezin? Smijući se prekapaju izmiješanu odjeću.Njezin nije.Povuče suknju nadolje i popravi nat na čarapama.Na izlazu mu pošalje poljubac.On joj uzvrati i tek tada se javi na poziv.Taj glas.U početku je mislio da drhturi zato jer je nervozna ili preplašena.S vremenom je primijetio da je to njezin način zavođenja.Bila je svjesna svoje amazonske ljepote.Grublji glas otjerao bi i one rijetke koji su se usudili prići tom oltaru.Da, naravno da se vide na ručku.S njom su i siromašni sendviči od suhog kruha prava gozba.Mrmoreći bi prebacivala hranu u ustima, pričajući o najnovijoj izložbi koju tog tjedna postavljaju.Uživao bi samo gledajući je.Volio je način na koji bi omatala kosu oko prsta dok bi vilicom pokušavala probosti punjenu maslinu.Zašto je gladan svaki put kada pomisli na nju? Nakon ručka vrati se u ured i ostatak radnog vremena provede vidno zadubljen u analize pred sobom.Na kraju zaključi da će se sa svime time opet baviti sutra.Neće ponijeti ni laptop.Želi ovu večer samo za njih dvoje.Na putu kući svrati po ono zlatnožuto slatko vino koje toliko voli.Djevojci u trgovini još ne zna ime, ali te zelene oči ga progone u samoći.Uvijek stigne kući prije njega iako oboje rade do 16 h. Čuje zveket posuđa u kuhinji.Zna ona već da je jeo prije koja dvatri sata i obično samo spremi obilniji desert.Ostavi boci vina u hladnjaku, ne da se rashladi, dovoljno je hladno.Treba ga samo održati na toj temperaturi.Danas joj je bio dobar dan na poslu, vidi odmah.I kad je na poslu, poslom se ne bavi.Za to plaća druge.Volim te, kaže joj.Ona zastane s napol pregriženom bobom bijelog grožđa u ustima i on pomisli da će se zakašljati.Samo se nasmiješila, znala je to, ali godi to čuti svaki puta kao da je prvi.Nikada ne odgovara na to.Ne može se natjecati s njegovim istreniranim riječima.

Duboko u dnu hodnika, u polusvjetlosti, otključala je vrata svoje hotelske sobe, (u koju je ukoračila u mraku jer su gusto nanizane rebrenice bile spuštene, balkonska vrata zatvorena, a preko jednoga i drugog navučeni zastori), prepoznala je u nosnicama zapah što ga čuvaju neprovjetravane prostorije, bacila putnu torbu, veliku, valjkastu, od kariranoga platna, na francuski ležaj, dotapkala do balkonskih vrata i širom ih otvorila.

U zraku ima viziju: vidi ženu u kadi, iz presječenih zapešća ističe život i boji toplu kupku u crveno; vidi tirkizne pločice; vidi nekolicinu svijeća poredanih uz rub kade kako dogorijevaju, pomalo La Tourovski štimung; čuje Chopina, Berceuse u izvedbi Helene Grimaud; u nosnicama ćuti miris jorgovana, miris nevinosti i miris smrti.

Polako me počinju opsjedati ratne devedesete, Polača, Nadin, Škabrnja, kuče u plamenu, miris baruta koji i danas se osjeća u nosnicama.

Kruh stvara predivne mirise od kojih ti odmah postane toplo u nosnicama, trbuhu, ali i u srcu.

Samo ljudsko biće ima dušu (simptom joj je govor i misao) Životinje NEMAJU DUŠU već dah u nosnicama

Udišemo ga nosnicama te on simbolizira i primanje Božjega daha života po kojemu čovjek načinjen od zemlje postaje živa duša (usp.

ljubio sam neke usne ali sam osjećao još uvijek tvoje grlio sam rukama meni nepoznato tijelo osjećao tvoje miris tvoj raspršen mi u nosnicama visi o licu zašto poslije loma ljubavi utjehu tražimo u tuđem tijelu

Osjećaju se godine ovog gradića i pružaju vam sigurnost dok prolazite kroz stotinu godina staru popločanu šetnicu, zaštićenu dražesnim mjedenim ogradama, dok vam pogled skreće čas na stjenovite plažice, čas na stara ali sjajna hotelska zdanja, uređene parkove, a u nosnicama osjećate miris mora koji kao da liječi, zrake sunca koje griju poput bakinih ruku, te istovremeno čujete primjese domaćeg dijalekta, malo talijanskog, a ponešto i zagrebačkog.

Budio sam se pred njegovim zakrvavljenim pogledom, povraćalo mi se od zadaha iz njegovih usta, u nosnicama se zadržao bazd alkohola koji se širio oko njega.

Protekli vikend potpuno je zasjenio još jedan planirani ljetni nastavak, i bacio ga u neki drugi... treći... stoti plan, jer... dogovoriti i provesti tri sunčana dana na škoju... iskoristiti zadnju katamaransku vožnju za ovu godinu... spojiti ugodno s korisnim... staviti znak jednakosti između posla i užitka... družiti se... kupati... udisati prirodu punim plućima... osjećati još uvijek u nosnicama sve te božanske mirise... prelijevati još uvijek u očima sve te čarobne boje... ma, koga briga što su me i komarci na škoju, izgleda, jedva dočekali... sve to mi se učinilo daleko važnijom i interesantnijom temom za pisanje...

probudiš se i shvatiš da te nema svejedno odlaziš u kupatilo i pereš ruke pereš i kitu nekako ti se čini da si sinoć drkao ali ne možeš sa sigurnošću reći jer te nema doručkuješ prežganu juhu to vjerojatno nikada ne jedeš za doručak ali stvari su danas nešto drukčije i ne možeš znati da li je to stvarno tvoj život izlaziš na ulicu gdje nisi odlaziš na posao gdje nisi hodaš gradom gdje nisi posjećuješ znana mjesta gdje nisi pažljivo gledaš ljude, promatraš lica nema te... sada te već polako hvata panika ulaziš u prvu birtiju i sukneš rakijicu drugu, treću opet krećeš u potragu groblje stojiš pred mramornom pločom sa svojim imenom lorem Ipsum 1973 ali nisi tu sada si na mjestima koja ni u snu ne bi posjetio odaje Age Khana tulum kod Rockefellerovih domjenak kod Brigitte Bardot no nema te ni za lijek... razmišljaš kamo sada ali u razmišljanju nema odgovora napokon se prepuštaš nogama one te nose kroz grad kupuješ kartu ulaziš u vlak sjedaš u prazan kupe zatvaraš oči otvaraš oči sjediš nasuprot sebe namiguješ si pružaš si limenku piva otvaraš je prdneš glasno osjećaš strašan smrad u nosnicama zadovoljan si to si ti nema sumnje putuješ...