sjećam se ko sutra genijalnog kalendara " božesačuvaj " đe je na kolovozu ili rujnu bila fotka pulske arene, a ispod nešto poput: obnovimo porušeno. to mi je nekak najbolje ofotkavalo i opisivalo novovalni primitivizam. jučer sam doživjela nekaj slično, mislim, motivi su bili čistam isti. dakle, godinama uzgajam lozicu identičnu onoj na Mirogoju. jer mi je genijalna, jer ima najljepše boje u jesen i basta. lozica raste brzo, al božekmoj ne baš tak brzo koliko naš vanjski dug. i idem ti ja jučer van iz hiže i imam kaj videt. ženska iz susjednog ulaza odlučila " čistiti ". pa čistila svoju fasadu od lozice, pa sve u " najboljoj " namjeri očistila i moju višegodišnju lozicu. da ne velim da je sad sve golo ko rit. da ne velim da je lozica povezivala fasadicu i da je to bilo nekaj najlepše među grdim asfaltom i sivilom uokolo. nakon kaj sam teškom mukom obuzdala prvotni bijes koji me nagonio da je raščerečim, počupam ili u najgorem slučaju zaprem vezanu u zahod, zatvorim vrata i s druge strane puštam šeherezadu, onak da čuje, a ne vidi, dakle nakon... no, civilizirana kakova jesam, upražnjavah neko vrijeme oooommmmmmmmm s ladnom vodom i još koječim i ondak joj se krenem " zahvaliti ". dakle, vrlo je teško bilo prodrijeti do ženske u smislu da shvati da to kaj je napravila ni baš dobro i još teže da prihvati moju molbu: kad za dvije, tri godine nedužni bršljan ponovno propuzi, pliz nemojte čistiti, hvala. i da, još nekaj... nemojte ni Mirogoj dirati... uvrijedila se. ta ona je čistila, a ja vidi nezahvalna. da trebi uvalim oriđiđi amforu rekla bi da je stara i ošla kupit plastičnu, novu bačvu u pevec. a kad smo kod čistoće, taj pevec je nemreš verovati. godinama jebe s osmjehom bez i, a sad vidim lepo piše UVJEK SVIJEŽE. dakle, jebačina ide dalje. i usput, hvala zagrebačkog holdingu u besparici što je jutros uredno, dok je kiša curila, pral ceste. to se zove rev rev revnost ajoj da, i fala Šukiju kaj se zadužil danas, al veli on kod " domaćih " banaka, ahahaha. i još vele da nema domaćeg humora