Bicikli se mogu posuditi na Glavnom željezničkom kolodvoru, na Kvatriću NSB-u, križanju Petrinjske i Ambruševe, križanju Gundulićeve i Varšavske te ispred Tehničkog muzeja.

Jer, ljudi moji.. u NSB-u ćete naći ono što nema nigdje u tako velikom broju i na okupu.. zgodni, a pametni.. ufff.. nema bolje od toga.. i nema tu više koncentracije za učenje.. šta je to opće.. hmm.. koncentracija.. bit će nešto što služi za... ej, a vidi onog tamo.. mmmmm.. eh da, koncentracija..

I tako, mislim da će meni trebati puno puno sati, dana, ako ne i mjeseci da naučim tu svoju Povijest svijeta, koju sam planirala učiti upravo u NSB-u..

djeco, presice se ovjeravaju u hnd-u. dakle, nazvati hrvatsko novinarsko drustvo u perkovicevoj, pitati, ispuniti obrasce i cekati. svaka cast za registraciju pri NSB-u, malo ih je koji znaju da to moraju uciniti.

Tražiti mjesto u NSB-u na 3. i 4. katu nije nikakva novost niti je takvo što po čemu zanimljivo.

Na Facebooku je osnovana grupa podrške " je jedini koji je hodao polugol po NSB-u... a ti Chuck?:) " gdje se u svega nekoliko sati skupilo stotine članova i duhovitih komentara.

Sjećam se prije par godina sam sjedio u NSB-u kao i svaki dobar i revan student i taman negdje svibanj i zvjerajući uokolo (jer ono, u NSB ideš kako bi mogao izbjegavat učenje na nekom drugom mjestu) spazih sve te prekrasne mlade ljude oko sebe.

Moram priznat da me najviše ubila ona anatomija u NSB-u u četvrtak...

Ako ste ikad bili u NSB-u znate koliko uzasno iritira kad samo jedna osoba suska s bombonima.

Mnogima koji imaju problema s koncentracijom pomoglo je učenje u NSB-u ili u nekoj knjižnici, jer je tamo tišina, mir i nema se što drugo raditi.

A pogotovo zato što su Čuperak i on u srijedu sjedili u NSB-u od 9 ujutro pa do 7 i po navečer, učeći anatomiju bilja koju će tako i tako pasti ali sve je to bilo samo da steknemo osjećaj da radimo nešto korisno za sebe...

Recimo na priliku, znash li ko je nasha, odkupijo i NSB-u poklonio prvotisak " Novog testamenta " (Dalmatin, Trubar i ost. protestantska bratija) na rvackon jeziku iz 1563.?

- učenici pod vodstvom voditelja grupe odlaze u posjet Arheološkom muzeju, Gliptoteci, NSB-u, - učenici pod vodstvom voditelja grupe odlaze na jednodnevne ili višednevne izlete na području Republike Hrvatske i obilaze arheološke lokalitete iz antičkog perioda - u dogovoru s arheološkim društvima ili kustosima moguće je organizirati rad učenika na samim iskapanjima

I tako, ucimo mi marljivo... u tisini, ofkors... jer mi nikad ne blebecemo... satima... u beskonacnost... i nas se nikad ne usutkava u NSB-u... niti nas se mrko gleda ili opominje... niti se klackamo... niti ljuljamo... o, ne... mi smo dobre... i vrijedne... =)... kadli tisinu prekine rasprava.

evo i mene nazad... konačno sam uhvatila malo vremena sjest i napisat nešto. jučer i danas sam provela po cijeli dan u nsb-u i čini mi se da ću tu pustit korjenje do 19.6. da, to je dan D, veliki dan. samo Bog zna kako će to sve završit... ali da ne duljim, nekako nisam u stanju napisat par normalnih rečenica, možda večeras. ovo je ekskluzivni post, samo za number7. zna on o čemu se radi nadam se da ćeš biti zadovoljan

Time je većinski sindikat u tvornici, podružnica Nezavisnog sindikata Brodosplita (NSB) u Željezari Split, stekla pravo na određivanje predstavnika radnika u Nadzornom odboru.

Dakle, danas sam se nakon dana provedenog u NSB-u (provedenog ne baš u potpunosti učeći, jer sam tek počela i imam koncentraciju zlatne ribice, kak se kaže) odlučila s dragim otići na ručak i u šetnjicu po Avenue mallu.

u zadnje vrijeme, kao posljedica neminovnog prolaska vremena koje sa sobom donosi ono što mi teško pada, a to je odrastanje, počinjem se mučiti nekim čudnim mislima... ma mislim da se sve u životu mora izjednačiti, nekako izlevelirati... ne možeš imati sve, ne možeš imati previše... čak i ljudi za koje mislimo da imaju puno, da imaju sve, ma nemaju, i njima nešto fali... uvijek ti nešto fali... nema univerzalne sreće... sreću ne donosi novac, zlato, skupi auti (koliko god mi težili tim glupostima)... prokletstvo čovjeka je da uvijek želi više... i nikad nije zadovoljan, koliko god imao... iako nas možda ta težnja i vodi prema stalnom napretku... ok, previše filozofije... tako nekako i ja stalno nastojim postizati više, međutim nekako se ipak pokušavam natjerati da uživam u trenutcima... u tom životu... u svakom onom danu, čak i kad je kišan i prohladan kao danas, dok čekam bus ili pješačim prema poslu, a vjetar mi trga kišobran... i što idem dalje, život mi nužno postaje kompliciraniji jer stalno se moraš dokazivati, a što se više dokazuješ to više obaveza i dobivaš... i možda ću se sutra sjedeći u nekom svom novom preskupom autu u onoj kaotičnoj dugoj koloni koja nas svakog jutra dočeka za dobro jutro, sa sjetom sjećati droncanja u zetovom busu ili tramvaju i pješačenja po kiši i vjetru... i sjetiti ću se kako mi je život nekad bio jednostavniji, možda mi se čak učini i puno ljepšim... i sad kad se sjetim faksa, koji je bio moja preokupacija do prije godinu i nešto sitno, ne razmišljam o teškim danima davljenja po onim nerazumljivim zadatcima... ili onom groznom osjećaju u želudcu prije usmenog ispita... ili objašnjavanja sa starcima nakon padova i onih bezveznih isprika " pa ali palo je 80 % ljudi "... so what... sjetim se svih onih lijepih dana, zajebancije sa frendovima, odlazaka na kavu u grad usred predavanja samo zato jer nas je puklo, svih onih prolumpanih noći pred radni dan i preteških pokušaja držanja glave uspravno na predavanjima jutro nakon toga... i onih subota i penjanja na sljeme za tjelesni, nakon što si došao doma u 5 h ujutro, pa loviš svako drvo koje ti je pri ruci: -)... sjetim se kava u NSB-u koje su znale trajati po 4 ili 5 sati, dok smo " kao učili ", a zapravo cijeli dan snimali komade... sve je to bilo tako super... bilo je i teško, ali je bilo prelijepo... ma, svaki životni period je lijep na svoj način, samo stvari dolaze na neki viši nivo i postaju kompliciranije... i često bude teško, ali kaj sad, život je kompliciran, nitko nam nije ni obećao drukčije, dok smo živi i zdravi, sve je ok, so Ladies and Gentleman, fasten your seat belts, we are ready to take off...

Da, isprva sam samo znao da MSU ima neke njegove grafike te da sve brojeve Starta čuvaju u NSB-u.

Sjedimo meni omiljena riba (evo jos jedan link na njezin blog... kao da ih vec nema dovoljno... onaj udesno... pa oni u proslom postu... opcenito duz cijelog bloga) i moja malenkost u Route-u 66. Jebes NSB, u Routu je zakon uciti - sjedis vani na svjezem zraku, mozes se izvaliti, ljuljati, klackati, naruciti pivu i nitko te ne usutkava.

Ostao sam poprilično zatečen kad sam je vidio na policama, kao da recimo u Hrvatskoj u NSB-u naletiš na knjige V.

GOSPIĆ U proljetnom ispitnom roku pri Obrtničkoj komori Ličko senjske županije majstorski ispit položilo je šest frizera, dva kuhara te jedan bravar koji su praktični dio ispita odrađivali u frizerskom salonu Ana, kabinetu za ugostiteljstvo Strukovne škole te bravarskoj radionici NSB u Gospiću.

A ja ne volim: - prijatelje uz koje ti neprijatelji ne trebaju - prijatelje koji se javljaju samo kad nešto trebaju, a kad im se život sredi ne bi ti se javili ni da ti život ovisi o tome odnosno nezahvalne ljude - dijeliti životni prostor s neurednom osobom - ne moći se obući kako poželim (npr. kad padne kiša a ja sam htjela izaći u bež cipelama od brušene kože, ili kad ne mogu u NSB u snadalama jer ću se smrznuti i prehladiti) - kad moram lagati jer nekome ne mogu nešto utuviti u glavu i objasniti pa odustanem i slažem.. - slušati prodike i kritike - odjeću s istaknutim logom - cajke i pripadajuću sortu ljudi (molim ne komentirajte) - žohare, kad ih vidim imam onu klišej - žensku reakciju koja se satoji od vrištanja i histeričnog trčanja u drugu sobu - neoprezne vozače

Prethodni post je moj komentar na ovaj text i genijalne škrabotine u WC-u u NSB-u u Zagrebu di je neko napisa: DALMACIJA REPUBLIKA ispod je bilo dopisano MEĐIMURJE KRALJEVINA a još ispod toga PRIBILOVEC OPĆINA

Pa, mislim da si ti, Poli, nakon nekog vremena ipak skužila, ali nije ti smetalo, jel ' da? ":: Ja paralizirana, ne trepćem, cura jadna šuti i gleda čas njega, čas mene, a Tomi nastavlja tiradu: " Čovječe, koliko sam puta u NSB-u protratio dan kad smo išli ekipno zajedno učit...

Danas sam opet pokušao učit u NSB-u, zajedno sa Žutoperkom ali nije nas baš išlo.

Svakako, mogla sam učiti i u NSB - u koji ima klimu i deset minuta je udaljen od mog doma.

Šegvić i par njih profesionalaca u NSB-u? a ne prijatelju, oni samo rade ono što vi želite a sad vidimo što ste htjeli. i to ste dobili. zašto je u redu da se Šegvić kao privatna osoba, vjerojatno sada pritisnuta i od Vlade, i od Debeljaka i od vas škverana toliko kompromitira a članove boli dupe za išta. ma dobar vam je bio i do sada. kažeš prodao se-ha ha-i lud je ako nije, jer raja će se ionako snaći a on će ostati na vjetrometini novog gazde. he he. hrvatska privatizacija po drugi put??? bilo je debeljaka i krajem 90 - tih i znamo što se dogodilo sa tvrtkama koje su kupovali za siću. a vi ljudi ništa niste naučili? vidjeli? he he. e sad hoćete.. slijedi zadnja kap propasti hrvatske industrije

Predstavljanje će se održati u četvrtak, 11. ožujka 2010., Hrvatske bratske zajednice 4 (NSB) u Zagrebu s početkom u 19,00 sati.

Jedina stvar koja me održava na životu je klima u NSB-u, da nema toga, vjerojatno bi se bacio u kakvu lavlju jamu i spasio svoj glupi mozak od kemije.