danas: par onih papiricha na kojima napishesh signaturu knjige pa ih das hteti u knjiznici pa ti ih ona potrazi i da. ne znam za vas, ali ja nse nikad ne snalazim u knjiznicama. mislim, nitko me nikada ne uputi u to kako stvari stoje, kako se to sve treba obavljat i to i onda ja izgubljeno lutam, u strahu da neshto pitam jer ljudi na takvim poslovima i na shalterima nisu poznati po ljubaznosti. zato me danas iznenadilo kad su bili pristojni prema meni u chitaonici u glavnoj gradskoj knjiznici. na prvom katu ne, teta me odfikarila, ali na drugom su me lijepo uputili, pomuchili se nach knjigu mi i sve. svaka chast tete s drugog kata:) rachun iz ht tel centra u jurishichevoj koji ima pola metra a teta mi ga je izdala jer sam kupial tlf karticu od 15 kn. inache je to jedino mjesto u gradu gdje trenutno ima za kupit tlf kartica?? mislim, 20 kijoska sam procheshljala, chak i poshte, i nishta... tlf kartica je, inache, za kolekcionare, na raka nekog... neke slichice koje sam dobila sa nogy (ili tako nekako) sladoledom koji mi je imao ulogu doruchka, na neke nogometashe, ful ruzne. 3 komada omot od tog sladoleda. valjda ima neki album u koji to trebash lijepiti. a sladoled je ok, uvijek su mi dobri ti s keskom. e, da, da, uvijek zaboravim, da sam neki dan jela nakon masu vremena twix sladoled.